fbpx
spot_img

Maria Victoria: Jedna Zepter priča

Te 1996. sam vagala da li da se vratim u Italiju, ili ostanem ovde. Miris jeseni je putovao kroz nozdrave, pitko i toplo.Prelivala se rana jesen i miholjsko leto, jedno u drugo, a sunce je opominjalo da je u odlasku i da odnosi toplotu do sledece godine. U duši nemir dok osećam kotljanje točkova po drumu… Ponovo hrlim voljenom gradu.

Spava na Dunavu u talasima, groždju, vinu, dok ulicom, obučeni u srednjovekovne odore u kočijama, despot Djuradj i prokleta Jerina…„Smederevska jesen“ grožđenbal, poezija, vino i krik starina.

Struja u mom telu, kad ugledah ponovo Smederevsku tvrdjavu. Lepotica. Najveća ravničarska tvrdjava u Evropi, kao starica, pognuta nad talasima Dunava, čeka me…Odavde odoh u „beli svet“, a sada bih rukama obgrlila sve njene kule i ostala tu, zauvek…Mojih 26 tek, a čini mi se kao da je dva života prošlo…———– ( deo iz moje knjige )…——…. Gde će pesnik nego na mesto gde pisana reč govori.

Krenuh ka domu kulture i biblioteci. U desnom uglu pre nego što sam zaronila u redove knjiga, jedan štand mi je magnetno mamio. Porcelan. Ah, morala sam stati, kao neko ko sa svih putovanja dovalči antikvitete. Moje oči su ostale slepljene na Vavilonu, porcelanu, koji je odisao mirisom istoka, i istočnjačkih ornamenata, u zlatotisku, na svom prozaičnom telu. Ljubav na prvi pogled.

– Čiji je ovo porcelan – pitala sam.

– Zepter porcelan – odgovorila je ljubazno žena…

– Hoću da kupim – rekla sam…

Budući muž je počeo da nabraja šta sve možemo kupiti za te novce… :)

– Marija, tek si kupila stan…imaš samo zidove, mani se porcelana…

– Gospodjo Marija, Vi možete da počnete da radite za Zepter i već za mesec, dva, tri, zaradite duplo…

– Kolika je plata – pitala sam…

– Koliko Vi želite – rekla je žena…

– A radno vreme – pitala sam.

– Kako Vi hoćete…

Sledećih dana, velika kutija Vavilon porcelana je stajala na sred praznog stana… Kupljeno….—- …Iz Zeptera sam otišla na porođaj, a iz porodilišta, sa bebom u korpi, nazad, u Zepter. Bez dana pauze. I tako godinama, sa detetom u ruci… na posao…Ostalo je istorija…Pola života… 25 godina…Do najviših vrhova. Holivudski film u najavi :)

Maria Victoria
Maria Victoria
Marija Živanović Vjetrović, rođena u Smederevu, živi i radi u Beogradu, pesnik, pisac, slika, komponuje i peva, član je knjizevnog kluba "Branko Ćopić" i počasni član književnog kluba "Skadarlijska Boemija". Takođe, član je "Groharijeve slikarske kolonije" (Slovenija), dobitnik UNICEF- ove nagrade za slikanje, Vukove nagrade i diplome "Mokranjac". Pravnik i diplomirani ekonomista. Radila je kao maneken, bankar i Izvrsni direktor za prodaju i marketing u Zepter International-u. Potpredsenik je Upravnog odbora RK "Partizan" u Beogradu. Publikovala je svoje radove u mnogim zbornicima i antologijama, a njena poezija o majci je uvršćena u svetsku antologiju poezije o majci. Izdala je knjigu "Polja makova i svile" i istoimeni muzicki CD. Nova knjiga se zove "Rusokosa". Nastupa u Skadarliji, BITEF teatru, ali i drugim mestima u zemlji i inostranstvu.