fbpx

Ono kad smo… Nada Vučičić

Pariz me ostavlja ravnodušnom
sve hotelske sobe mirišu isto
skrivenom boli i odlascima
prazninom nepoznatog…
Večeras ću ti oprati noge
tako se najlakše oprašta
poniznost utkana u kose
na jastuku mraka…
Ispisat ću brižnost po tvojoj koži
rukama poludjelog Mjeseca
u hotelskoj sobi čudna mirisa
ostavit ću otisak daha na staklu
oprosta…
Ti samo šuti umiranje bez svjetla
ti samo ne govori ime
ti samo gledaj slijep u mene
i ne pitaj ništa…
davno sam prestala pisati pjesme
i hodočastiti ljubav

Nada Vučičić
Nada Vučičić
Rođena 1949. godine u Splitu gdje živi i stvara i sada. Slika, piše poeziju, lirsku prozu a okušava se i u kratkoj priči. Samostalne zbirke "Poezija riječi i boje", "Dok te sanjam", Zajednička zbirka"Stihom ispisujem dušu". Pjesme su joj objavljene i u međunarodnim zbirkama. Ilustratorica je nekoliko naslovnica zbirki drugih pjesnika.