Kliziš mi kroz prste
sa vlažnih jagodica,
kao staklo kad prsne,
kao suza sa lica.
Kliziš niz mokri obraz,
kao ivicom kraja,
ponovo biraš poraz
između pakla i raja.
Kliziš kroz modre vene,
bar da jednom istečeš,
odneseš tugu, probleme,
prestaneš dušu da pečeš.
Kliziš iz teških misli,
i davnih osjećanja,
neki su putevi bivši,
drumovi rastajanja.
