Vanja Parača: Samo tebi nisam bila ptica

Svakoga ko nije bio ti,
razdvajala sam daljinama
dostojnih trajanja u vremenu.
I morskim tišinama
u pogledu efemernog leptira.

Samo tebi nisam bila ptica,
a jedino u tvojim zenicama
ostavljala sam krila
i staklene godine.

Na rastanku sa sobom,
ugostila sam sumrak
u nervnim vlaknima svakog čekanja.

Samo tebi nisam bila ptica,
jednina u nukleotidnom nizu,
niti zov nedosanjanog straha.

Možda se duše stvaraju bez reda
u nizijama pogrešnog stoljeća,
sa slovnim greškama u imenu,
u genu ili sreći.

Na rastanku sa sobom
svakoga ko bi nosio tvoje ime,
zaključavala sam u hermetične smrti,
jer ovaj dan nije vrijeme
za tuđe sudbine.
Ovi ljudi nisu nosioci odživljenog praha.

Ova tama je svjetlost
nemirnih krila.

Samo tebi nisam bila ptica,
niti o sjećanju dovršila stih.

Vanja Parača
Vanja Parača
Vanja Parača, rođena je 1996. godine na Cetinju, gdje je pohađala osnovnu i srednju školu. Osnovne i master studije biologije, završila je na Biološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Po primarnoj vokaciji, kao ornitolog, veliki je zaljubljenik u ptice. Za taj intenzitet ljubavi prema prirodi, koji se graniči sa čudom, kaže da samo nauka nije dovoljna. Tokom godina je postepeno osluškivala i istraživala svoje unutrašnje Ja, tako da se trenutno njen životni put više kreće ka umjetnosti, po kojoj i oblikuje svoju stvarnost, kao i odnos prema svijetu. Do sad je objavila dvije zbirke poezije, „Svrhom sudbine“(2018) i „(Bes)kraj zalutalog bluza“ (2022). Njena poezija je objavljivana u raznim časopisima, na portalima “Nekazano”, “Montenegrina“ “Suština Poetike”, “Art Mozaik”, “Književnost Uživo” i drugim, a zastupljena je i u mnogim zbornicima i antologijama. Njena ljubav prema pisanoj riječi, ispoljena kao pasivna borba protiv sivila savremenog društva. Kaže da suštinu svakog od nas kroje samo istrajnost, sudbina i želja. Živi i radi u Beogradu.