Milinko Mile Vasiljević: Koliko nam društvene mreže zaista daju, a koliko nam neprimetno oduzimaju?

Društvene mreže, zamišljene kao mostovi koji će spojiti udaljene ljude i demokratizovati znanje, pretvorile su se u našu drugu stvarnost – paralelni univerzum u kojem se rađaju ideje, grade karijere, ali i tiho troši ono najdragocenije što posedujemo: naše vreme, pažnja i sposobnost dubokog promišljanja. Kao neko ko je u svetu medija i javne reči proveo punih četvrt veka, imao sam privilegiju da posmatram i doživim ovu veliku civilizacijsku transformaciju iz prvog reda. Kada sam 2001. godine zakoračio u radio-etrar lozničkog Radija Podrinje, a kasnije i pred televizijske kamere, reč je imala drugačiju težinu i sporiji, ali dublji odjek. Tada smo sa nestrpljenjem čekali pisma slušalaca ili telefonska uključenja uživo u emisijama poput „Željoteke“, osećajući neposrednu toplinu i iskrenu povratnu reakciju publike. Danas je ta komunikacija svedena na delić sekunde, na algoritam koji u treptaju oka odlučuje hoće li neka misao, vest ili umetničko delo dopreti do ljudi ili potonuti u beskraju digitalnog šuma. Da bismo razumeli svakodnevicu današnjih generacija, važno je znati gde se one zapravo okupljaju i kakvu ulogu svaka od tih platformi ima u njihovom životu. Za razliku od ranijih godina, kada je jedna mreža služila za sve, mladi danas digitalni prostor dele prema vrsti sadržaja i brzini komunikacije. Najčešće posežu za TikTokom, platformom zasnovanom na kratkim, dinamičnim video-snimcima koja je postala njihov glavni izvor zabave, humora, ali i brzih informacija i trendova. Odmah uz njega je Instagram, koji im služi kao svojevrsni vizuelni dnevnik – mesto za deljenje fotografija, kratkih priča (storija) koje nestaju nakon dvadeset četiri sata, ali i za dopisivanje i praćenje javnih ličnosti. Za neposrednu, opuštenu komunikaciju sa najbližim društvom mladi najradije biraju Snapchat, gde razmenjuju spontane fotografije i video-poruke bez pritiska da one budu savršene, jer se nakon pregleda brišu. Kada traže duže video-sadržaje, muziku, tutorijale ili prate omiljene kreatore, i dalje se oslanjaju na YouTube, dok oni koji vole video-igre, zajedničke hobije i grupne glasovne razgovore svoje slobodno vreme provode na platformi Discord. Za brzu razmenu poruka u odeljenjskim ili vršnjačkim grupama nezaobilazni su WhatsApp i Viber, dok sve veći broj mladih koristi Pinterest kao riznicu ideja za modu, uređenje prostora, crtanje i kreativne projekte, kao i Reddit kada žele da pronađu odgovore na specifična pitanja ili učestvuju u anonimnim diskusijama o temama koje ih zanimaju.

Bilo bi nepravedno i površno posmatrati društvene mreže isključivo kao pretnju. One su, pre svega, moćan alat koji je ukinuo geografske granice. Iz male, ali inspirativne radionice u Loznici, danas je moguće komunicirati sa celim svetom, stvarati i razmenjivati sadržaje na globalnom nivou. Upravo mi je digitalni prostor omogućio da svoj rad pod umetničkim imenom MileVoiceOver i projekte poput dečjeg brenda „Miletov zagrljaj“ učinim dostupnim publici daleko van granica naše zemlje. Još važnije, internet i društvene platforme otvorili su neslućene mogućnosti za humanost, edukaciju i inkluziju. Sećam se koliko je radosti donela inicijativa kada smo zvučnu riznicu stihova naših najvećih pesnika – Dučića, Šantića, Disa, Zmaja i Rakića – pod nazivom „Poezija za sva vremena“ ustupili globalnoj platformi Wikimedia Commons, ili kada smo kroz projekat „Kad reči ožive“ nastojali da kulturu približimo slepim i slabovidim osobama. Bez savremenih digitalnih kanala i društvenih mreža koje su tu priču prenele, takvi poduhvati nikada ne bi tako brzo i snažno pronašli put do onih kojima su najpotrebniji. Mreže nam, dakle, daju glas, vidljivost, mogućnost da učimo, da se povežemo sa istomišljenicima i da dobre ideje umnožimo.

 

Međutim, svaka medalja ima svoje naličje, a cena koju plaćamo za stalnu povezanost često postaje vidljiva tek kada zastanemo. Ono što nam društvene mreže najtiše oduzimaju jeste kultura strpljenja i sposobnost fokusirane pažnje. Naviknuti na kratke video-formate od petnaest sekundi i brze, senzacionalističke naslove, polako gubimo strpljenje za dugu, promišljenu rečenicu, za knjigu, za razgovor koji nema prečice. Kroz dugogodišnji rad na dečjim i obrazovnim televizijskim emisijama, poput „Pitalica za sveznalice“ i „Male radionice“, ali i kroz serijale posvećene mladima i bezbednosti, uverio sam se koliko je dečji um radoznao kada mu se ponudi sadržaj sa smislom. Danas su najmlađi izloženi neprekidnom toku informacija koje često ne stižu da obrade. Umesto da razvijaju maštu i kritičko mišljenje, oni neretko postaju pasivni konzumenti tuđih, pažljivo režiranih života.

Tu dolazimo do drugog velikog gubitka – oduzimanja autentičnosti i jezičke kulture. U trci za brzim klikom, naš jezik na mrežama postaje oskudan, isprekidan skraćenicama, tuđicama i površnim frazama. Lepa, pravilno izgovorena i napisana reč, na kojoj sam oduvek insistirao kao spiker i voditelj, povlači se pred brzinom objave. Istovremeno, stalno poređenje sa savršenim, filtriranim slikama tuđe svakodnevice stvara kod ljudi, naročito kod mladih, osećaj nedovoljnosti i tihu anksioznost. Dobijamo iluziju da imamo stotine prijatelja, dok nam u realnom svetu nedostaje jedan iskren razgovor oči u oči, bez telefona na stolu. Pitanje koje se pred svakim od nas postavlja nije da li treba da koristimo društvene mreže, jer su one postale sastavni deo savremenog života i profesije, već ko kime upravlja. Tehnologija je izvanredan sluga, ali izuzetno loš gospodar.

Da bismo sačuvali sebe, svoju kreativnost i duševni mir, neophodno je da svesno povučemo granicu:

  • Birajmo sadržaj, ne dopustimo da algoritam bira umesto nas. Pratimo profile i portale koji nas oplemenjuju, uče i podstiču na razmišljanje, umesto onih koji hrane površnost i nemir.
  • Negujmo kulturu reči i dijaloga. I u digitalnom prostoru ostavimo trag pismenosti, poštovanja i dobrog ukusa. Svaka napisana reč na internetu je naš lični potpis.
  • Sačuvajmo vreme za tišinu i stvarni život. Najlepše priče, najdublje emocije i najvrednije ideje nikada se nisu rodile u beskonačnom listanju tuđih objava, već u trenucima kada odložimo telefon, posvetimo se porodici, pročitamo dobru knjigu ili jednostavno oslušnemo sopstvene misli.

Upravo zbog želje da društvene mreže i savremene platforme koristim smisleno – kao produženu ruku studija, radija i pisane reči – svoje stvaralaštvo podelio sam u nekoliko jasno osmišljenih celina, prilagođenih različitim formatima i publici. Za svakodnevnu komunikaciju, praćenje vesti, najave projekata, komentarisanje kulturnih i medijskih tema, ali i uvid u atmosferu iza studijskog mikrofona, oslanjam se na vodeće društvene mreže poput Facebooka, Instagrama (kroz glavni profil, ali i poseban tematski prostor posvećen autorskom projektu i emisiji „Miletov zagrljaj“), zatim X-a (nekadašnjeg Twittera), Threadsa i TikToka, gde kratkim video i audio isječcima nastojim da publici približim lepotu interpretacije. Vizuelnu inspiraciju i brendiranje glasovne umetnosti negujem na Pinterestu, dok prostor za stručne diskusije, razmenu iskustava o audio-tehnologiji, poeziji, glasovnoj glumi i novinarstvu pronalazim u zajednicama kakve su Reddit i Quora. Kako je moj osnovni alat ipak zvuk i slika, centralno mesto zauzimaju video i striming platforme: YouTube (kroz glavni zvanični kanal, specijalizovani kanal „Miletov zagrljaj“, reprezentativne prezentacije spikerskog rada i kompletnu audio-plejlistu recitovane poezije), kao i profesionalni video-servisi Vimeo i Dailymotion. Za ljubitelje čistog zvuka, radijskih formi, naracija i podkasta tu su Spotify, Mixcloud i Last.fm. Sa druge strane, poslovni i profesionalni angažman na međunarodnom nivou gradim putem mreža i platformi namenjenih slobodnim umetnicima i novinarima – LinkedIna, Upworka, Guru.com-a, kao i kroz verifikovane medijske portfolije na servisima Muck Rack i Clippings.me. Konačno, autorski, književni, dizajnerski i filmski segment svog rada dokumentujem i delim na platformama IMDb, FilmFreeway, Behance, kao i kroz duže eseje, kolumne i biltene na servisima Medium i Substack. Svaka od ovih adresa ima svoju jasnu svrhu – da reč i glas pronađu put do čoveka koji ume da sluša i čita. Društvene mreže nam mogu značiti mnogo ako ih koristimo kao prozor kroz koji u svet šaljemo znanje, umetnost i dobrotu. Ali ako dopustimo da taj prozor postane jedini zid naše sobe, rizikujemo da zaboravimo kako izgleda pravo sunce napolju. Na nama je da odlučimo hoćemo li biti samo nemi posmatrači tuđih ekrana ili svesni autori sopstvenog života.

Autor: Milinko Mile Vasiljević

Prethodni tekst
Milinko Mile Vasiljević
Milinko Mile Vasiljevićhttps://milevoiceover.blog.rs/blog
Milinko Mile Vasiljević rođen je 18. marta 1981. godine u Loznici, a odrastao je u Runjanima, naselju u neposrednoj blizini Tršića, rodnog mesta Vuka Stefanovića Karadžića. Odrastanje u ovom autentičnom kulturno-istorijskom ambijentu snažno je i trajno usmerilo njegove profesionalne afinitete ka očuvanju srpskog jezika, negovanju pravilne dikcije i razvijanju visoke govorne kulture. Osnovno obrazovanje stekao je u čuvenoj Vukovoj spomen-školi u Tršiću, nakon čega je završio Srednju školu „Sveti Sava“ u Loznici. Po završetku srednjoškolskog obrazovanja, vojno iskušenje i dužnost prema državi ispunio je služeći redovni vojni rok od juna 2002. godine kao pripadnik elitne jedinice 5. bataljona Vojne policije. Prva četiri meseca proveo je na obuci i izvršavanju dužnosti u kasarni na Topčideru u Beogradu, dok je preostalih pet meseci vojnog roka proveo u Valjevu, gde se istakao radom i stekao oficirski čin mlađeg vodnika. Profesionalni medijski put započeo je rano, već u svojoj dvadesetoj godini života, kada ulazi u svet radija i audio-produkcije. Godine 2001. prelazi prag Radija Podrinje u Loznici, gde pod budnim okom i mentorskim vodstvom iskusne spikerke Ljiljane Tešmanović uspešno završava spikersku obuku i stiče prva dragocena praktična iskustva pred mikrofonom. Njegov dalji profesionalni razvoj teče uzlaznom putanjom kroz rad u nizu medijskih kuća. Godine 2003. angažovan je u zajedničkoj medijskoj kući koja je obuhvatala Radio Ritam i Radio Folk Herz, da bi potom karijeru nastavio na Radiju Om 2004. godine i Radiju Naj 2006. godine, gde se paralelno usavršavao kao voditelj, snimatelj i montažer radio-reklama. Dinamičnu fazu u radijskom radu zaokružio je 2008. godine prelaskom na Lotel radio, gde je osmislio, pokrenuo i sa velikim uspehom vodio popularnu kontakt emisiju uživo pod nazivom „Željoteka“. Širenjem medijskih platformi na video-format, Milinko Vasiljević 2009. godine prelazi na Televiziju Lotel, gde ostvaruje zapaženu ulogu kao spiker, novinar i voditelj centralne informativne emisije „Dnevnik“. Istovremeno, snažno se posvećuje edukativnim i dečjim formatima. Tokom celog petogodišnjeg i šestogodišnjeg perioda, tačnije od 2009. do 2015. godine, vodio je popularni dečji televizijski kviz „Pitalice za sveznalice“, koji je ubrzo prepoznat kao medijski sadržaj od nacionalnog značaja, a čiju su realizaciju svesrdno podržali Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije i Grad Loznica. Pored toga, bio je autor, urednik i prepoznatljivo lice dečje obrazovne televizijske emisije „Mala Radionica“, koju je uspešno autorski uređivao i vodio punih deset godina, sve do 2019. godine. Prateći savremene tokove digitalizacije medija, 2010. godine pokreće prepoznatljivu radio-emisiju „Zvučni Tornado“, kao i poseban YouTube kanal „Ostrog“, koji je u saradnji sa Dragicom Sević posvetio snimanju i interpretaciji pravoslavnih molitvi. Sredinom 2014. godine ostvaruje značajnu umetničku saradnju sa istaknutim piscem Stefanom Simićem, što ga inspiriše da u proleće 2015. godine objavi autentični audio CD-album i pokrene popularni YouTube kanal „Poezija na dar – Za Vas govori Mile Vasiljević“. Svoju posvećenost pisanoj reči i kulturi potvrđuje i od 2016. godine, kada počinje aktivno da objavljuje svoje umetničke interpretacije poezije, autorske tekstove, eseje i intervjue na uglednom regionalnom portalu za kulturu i obrazovanje Pokazivač. Sa ciljem da medijski prostor obogati sadržajima od društvenog značaja, u periodu između 2019. i 2023. godine autorski potpisuje nekoliko zapaženih radijskih serijala. Godine 2019. realizuje edukativni radijski serijal „Znanjem do zdravlja i uspeha“, već 2020. godine kreira serijal „Mladost osvaja svet“ posvećen afirmaciji mladih talenata, da bi 2023. godine dao važan doprinos podizanju opšte saobraćajne kulture kroz autorski saobraćajno-obrazovni serijal „Pravila na umu, bezbednost na drumu“. Nova faza njegovog stvaralaštva započinje 2024. godine kada, u saradnji sa pesnikom Igorom D. Markovićem, pokreće humanitarni audio-projekat „Kad reči ožive“, prilagođen slepim i slabovidim osobama, čime govorna umetnost dobija duboku inkluzivnu dimenziju. U godini jubileja i dvadeset pet godina duge karijere, osniva sopstvenu profesionalnu produkcijsku radionicu MileVoiceOver Studio Loznica i pokreće savremeni medijsko-arhivski portal MileVoiceOver, posvećen kulturi, obrazovanju i sportu Zapadne Srbije. Tokom istog perioda, lansira autorski multimedijalni i animirani dečji brend „Miletov Zagrljaj“, usmeren ka edukaciji i negovanju tradicionalnih porodičnih vrednosti, a javnosti predstavlja i multimedijalni projekat „Zlatna hronologija koncerata Svetlane Cece Ražnatović u Loznici“. Posebno mesto u njegovom legatu zauzima odluka iz 2026. godine, kada svoju bogatu audio-riznicu od 13 umetničkih interpretacija najvećih klasika srpske poezije trajno i besplatno poklanja platformi Wikimedia Commons pod slobodnom Creative Commons licencom. Ova jedinstvena zbirka obuhvata antologijske stihove Jovana Dučića, Alekse Šantića, Laze Kostića, Vladislava Petkovića Disa, Dušana Vasiljeva, Milana Rakića, Jovana Jovanovića Zmaja i Đure Jakšića. Zahvaljujući izuzetnim vokalnim kvalitetima, prepoznatljivoj boji glasa i višedecenijskom radu u oblastima sinhronizacije, govora i audio-produkcije, pretraživač Google ga je zvanično verifikovao i kategorizovao kao glasovnog glumca (Voice Actor). Pored domaćeg specijalizovanog portala za naratore IVRporuke.rs, njegov profesionalni portfolio i autorski radovi dostupni su i na velikom broju vodećih svetskih i specijalizovanih platformi kao što su IMDb, Voice123, Bodalgo, Voices.com, Fiverr, Upwork, SoundCloud, LinkedIn, YouTube, Facebook, Instagram, TikTok, kao i internetska arhivska riznica Archive.org. Njegov sveobuhvatni kulturni doprinos, a posebno nesebičan čin stavljanja srpske poezije i književnog nasleđa u službu javnog dobra dostupnog celom svetu i osobama sa oštećenjem vida, privukli su veliku pažnju medija širom zemlje i regiona. O njegovom višedecenijskom radu, projektima i kulturnom pečatu opširno su izveštavali najugledniji domaći i regionalni mediji, štampani i digitalni portali, među kojima su Telegraf.rs, Bookvar, Borba.me, Podcast.rs, Info Vizija, M Media Mreža, Helly Cherry, 037 Info, AZ Centar, Tamo Daleko, Info Media Sistem, regionalni portal Pokazivač (koji je objavio veliki životni i profesionalni intervju i feljtone o njegovom radu), kao i zvanični blog portali i specijalizovane stručne platforme. Pored pisanih objava, o tajnama dikcije, pravilnog izgovora, besprekorne radijske kulture i istoriji frekvencija govorio je i kao rado viđeni gost u emisijama poput Noćnog programa Radio Novog Sada 1. Privatni život Milinka Mileta Vasiljevića odvija se u rodnim Runjanima, gde živi, stvara i gradi porodični mir sa svojim najbližima. Pored iscrpnog i posvećenog rada u medijima i tonskom studiju, on je strastveni ljubitelj prirode i predani baštovan. Nega biljaka, uređenje i brižljivo kultivisanje porodičnog vrta u Runjanima predstavljaju njegovu ličnu oazu mira, svakodnevni izvor duhovne ravnoteže i neiscrpne inspiracije za umetnički rad.