Roman o Beogradu, ljubavi i zvezdama

“Četiri portreta sa Kosančićevog venca“ je roman u kome autorka demistifikujući “prethodni” svetovni život zamonašenog pijaniste i devojke, koja ima pasiju za astrologijom, razotkriva svet različitosti osećanja u svakodnevnici, stavljajući u odnos sveto i profano, i na taj način se hvata u koštac sa nespojivim, i dokazuje da Ljubav ima nesagledivu moć. U komparaciji karaktera otkrivamo slabosti i manjak snage glavnih likova da žive ono što vole bez griže savesti. Oboje žrtve porodičnog tradicionalnog vaspitanja, iako oslobođeni i dalje upadaju u mrežu konvencionalnog, boreći se najviše sami unutar sebe.
Ono što se prožima kroz priču je ljubav prema Beogradu, gradu koji ima dušu i to je još jedna simbolika kroz koju autorka progovara, osvešćujući ljubav kao najveću snagu i energiju života, jedini smisao i mogućnost opstanka, te kroz veru i nadu, dve hrišćanske pratilje, postavlja Ljubav iznad svega.
Autorka nas uporedo vodi u duboku psihoanalizu još tri lika, devojaka čiji su problemi socio-psihološkog karaktera, ali o nekima se teško progovara u društvu koje još uvek “brine tuđu brigu” i osuđuje nekonvencionalne odnose, dovodeći nas do ogledala u kojem ćemo sagledati ljudske slabosti i shvatiti poruku, da nikog ne treba apriori osuđivati. Glavna junakinja svojim primerom demistifikuje brak kao instituciju stavljajući ljubav iznad svih ugovora i formalnosti. Sagledavši tako ljudske slabosti kroz interakciju odnosa prikazanih u romanu, dolazimo do mnogih vrednih poruka u kojima se možemo i sami prepoznati. Vodeći nas do samog kraja, preko burnog života glavnih likova, do samog poslednjeg susreta u kojem se otelotvoruje, na najnežniji način, usamljenost i čežnja, sagledaćemo bezuslovnost ljubavi koja ne bira ni mesto ni vreme, da se ostvari u ulozi mogućeg i nemogućeg.
zoricatijanicpoezijamisli.blogspot.rs