fbpx

DAN je nešto sasvim drugo, NOĆ snove ima – Nada Vučičić

Držiš me za ruku

ne znamo gdje poći
skriti i od noći čežnju bolnu,
prostirač od zvijeza pao nam u oči
osvijetljava sjene na svakome uglu.

Pričaš mi život, ja o svome šutim,
ne znam što da kažem a da zvuči lijepo,
pomiješala se zbilja a i sanje,
isprale su kiše sjećanje daleko.

Naučila sam otpustiti tugu, zadržati radost,
cijeniti trenutke lijepih uspomena,
i ne, nije mi žao puta prevaljenog
vodio je k tebi, ljubavi pronađena.

Držiš me za ruku, čežnjom srce kuca,
svijet nam u stisku miruje i traje,
zvijezde se nad nama k’o biseri sjaje,
mačke nam se sklanjaju sa puta.

Sutra će stići bez odobrenja,
zvijezdama oduzeti sjaj,
ruka će opet biti – dva puta po jedna,
srce će samo slati zagrljaj.

11830675_950678768311997_2112035663_n

Prethodni tekstNa dlanu
Sledeći tekstLed
Nada Vučičić
Nada Vučičić
Rođena 1949. godine u Splitu gdje živi i stvara i sada. Slika, piše poeziju, lirsku prozu a okušava se i u kratkoj priči. Samostalne zbirke "Poezija riječi i boje", "Dok te sanjam", Zajednička zbirka"Stihom ispisujem dušu". Pjesme su joj objavljene i u međunarodnim zbirkama. Ilustratorica je nekoliko naslovnica zbirki drugih pjesnika.