fbpx
spot_img

Hiljade sveća – Tatjana Pupovac

Foto: forum.krstarica.com
Foto: forum.krstarica.com

 

Jedan san mi se usnio jasan,

a bila je noć ko druge mnoge:

U snu tom sunce u predvečerje

sa svoda spušta umorne noge,

na dugačkoj od drveta klupi

što odavno već poče da bledi,

mirnog lica moj duhovni Otac

čekajući mene zamišljen sedi.

Na klupi toj kraj desne mu ruke

dva venca stoje, čini se veća:

jedan venac od oštroga trnja,

drugi od divnog, mekoga cveća.

Uze u ruku onaj od trnja.

Pomislih bol me velika čeka.

Lakše je ako na glavi stoji

onaj od cveća mirisna, meka.

Očevoj ruci povuče mene

nekakva sila, velika, moćna

A nebo tamno poče da pali

sva svoja svetla čarobna, noćna.

Na glavu moju polako spusti

trnovit venac Očeva ruka.

Milina obuze dušu i telo,

ne bol i patnja, ni teška muka.

Njegovo lice bistro i čisto

tog trena obasja hiljade sveća,

dok vetar odnosi sa stare klupe

sad već uveli venac od cveća.

Tatjana Pupovac
Tatjana Pupovac
Verujem da dobrota pobeđuje sve i da se lepom rečju i osmehom može stići do svakog srca. O tome govorim kroz svoje pesme.