fbpx
spot_img

Jutro bez celofana

O kako prija ugostiti

Prve zrake sunca
Na koži ispucaloj od čekanja,
Nakvasiti kofeinom usne
Suhe od razočarenja.

Dobro li je u jednu točku buljiti;
Malo s njom koketirati,
Malo je ignoritati,
Na njoj izvježbati
Ono što s ljudima treba činiti.

Divno li je
Omiljenom pjesmom jutru
Koreografiju smisliti,
Vjetru dopustiti
Teret da sobom na
Deponiju zabluda ponese.

Praviti se da ne čuješ
Ni zvono na vratima,
Nit’ zvuk telefona.
Neprocjenjivo li je mirisati na početak,
Na nicanje, rađanje.
O kako godi biti ono što jesi,
Bez prenemaganja i celofana,
Moć je gospodariti sobom
I biti svoj na svome
U kanjonima svojih maštarenja…

Selma Huskić
Selma Huskić
Rođena 16.10.1991. godine u Doboju. Sa svoje nepune dvije godine ostaje bez svog prvog najvažijeg muškarca u životu žene, bez oca. Odrasla uz pregršt ljubavi majke. Školovanje završila u Odžaku. Godine 2010. seli se u Njemačku, Hamburg. Pisanjem se bavi od osnovne škole. Prvu zbirku pjesama pod nazivom Sub Rosa izdaje 2015. godine. Nada se da će naći svoje mjesto pod Suncem u svijetu poezije.