fbpx
spot_img

Katarina Branković Gajić: Da mogu

Da mogu
Opet bih isto volela
Opet bih imala isti osmeh
Više bih se predavala
A manje koketirala…

Da mogu
Okrenuti kazaljke
Vratiti čase nekih godina
Ne bih se držala mnogih pravila
Bacila bih masku ponosa
Smišljenu u kući „ženskog spasa“
Pogrešnih predrasuda i prkosa
Nepravilnog kosmičkog poretka
Muško-ženskih odnosa
I još ponekih zagonetnih časa…

Pitam se ko je postavio
Pogrešne postulate
Analogne zakone i akte
Ko je ukinuo žensko davanje
A uneo ponose i apstiniranje
U ljubavi i celobićno predavanje…

Koji čip smo dobili
Nakon rođenja
Kad Gospod je podario
Podjednaku ljubav Adamu i Evi
Ko je otkinuo stranice Biblije
Ko je greh počinio time
Ko je ženu stavio na margine…

Da mogu,
Mnogo bih toga promenila
Ljubav na prvo mesto stavila
Svakom detetu o njoj pričala
Iz toga bi se ona više rađala
Svesnost o sebi i bližnjima
Nenametljivo potvrđivala…

Da mogu
Život satkati od niti svile
Obojiti bojama duge
Živeti punim uzdahom
Za sebe činiti više
I o tome učiti druge…

Katarina Branković Gajić
Katarina Branković Gajić
Književnica koja potiče iz stare beogradske književne porodice. Njene pesme, romani i dela u kulturi, govore više o njoj, nego bilo koji podaci iz administrativnih papira, te otuda i nema potrebe pisati o plaketama, poveljama i zahvalinicama koje je dobijala za širenje kulture i pisanje. Član UКS-a. Predsednik Кnjiževnog kluba „Skadarlijska boemija“ koji je osnovala i uspešno vodi godinama u Skadarliji u vidu okupljanja pisaca iz celog regiona i šire. Član je Društva Skadarlija i tako učestvuje u organizaciji skadarlijskih manifestacija. Organizator više humanitarnih akcija. Uvek je bila i ostala SVOJA.