fbpx
spot_img

KNJIŽEVNA IZDANJA koja su obeležila 2017. godinu

Pred vama su četiri liste sa  dvadeset i pet knjiga koje su prema mišljenju bloga Belgrade Edt Culture obeležile 2017. godinu. U vremenu kada većina izdavačkih kuća potencira komercijalno populistička izdanja i kada je prava književnost poprilično medijski marginalizovana, izdvojena su najznačajnija dela sa umetničko – književnom vrednošću. U pitanju su liste najboljih izdanja na osnovu subjektivne ocene autora, savremenosti i tematici i svakako lepoti jezika kojim su pisana. Sastavljene su liste TOP 10 književnih dela domaćih autora i TOP 5 knjiga domaćih autora za beletristiku; po dve TOP 5 stranih književnih izdanja koja su premijerno objavljena  u 2017. godini kod nas. Takođe, proglašen je i izdavač godine u zavisnosti od zastupljenosti izdanja koja su se našla na listima. 


TOP 10 domaćih knjiga koje su obeležile 2017. godinu – književnost
Prema oceni bloga najnoviji roman Lasla Vegela Balkanska lepotica ili Šlemilovo kopile je najbolje književno delo domaćeg autora u prethodnoj godini. Laslo Vegel je jedan od najeminentnijih pisaca kod nas čije knjige izazivaju sjajne reakcije kod publike i kritike, poslednje četiri decenije. Neke od najvećih domaćih književnih nagrada su ga zaobilazile pošto izvorno piše na mađarskom jeziku, ali su sva izdanja prevedena na srpski jezik. Ono što odlikuje ovaj roman, kao i prethodne romane, jeste multikulturalna i neraskidiva spona naše prošlosti i sadašnjosti kroz vrtlog političkih zbivanja na ovim prostorima. Od nekadašnje Jugoslavije, danas Srbije, sa epicentrom radnje u Novim Sadu. Roman Balkanska lepotica ili Šlemilovo kopile govori o gotovo stogodišnjoj istoriji jedne novosadske porodice i završava se početkom 21. veka. Divan stil pisanja, pitko vođenje radnje kroz spoj istorije i fikcije u društveno angažovanom i ličnom kontekstu, glavne su vodilje bile za epitet najboljeg književnog dela domaćeg autora u godini iza nas.

Na drugom i trećem mestu liste se nalaze dva romana veoma značajnih pisaca i koji su, svaki na svoj način izuzetno dočarali teme o kojima su pisali. U pitanju su dela autora (još uvek) mlađe generacije Srđana Srdić i velikanke Grozdane Olujić. Značajna dela su imali i poznati pisci: Vladimir Tabašević, Vida Ognjenović, Radoslav Petković i David Albahari, ali i talentovani autori knjiga priča: Oto Horvat i Darko Tuševljaković. Radoslav Petković je pPosebno se izdvaja roman prvenac mladog Filipa Grbića. Na domaćoj listi su zastupljeni većinom romani – sedam, kao i dve knjige priča i jedan esej; ukupno osam pisaca i dve spisateljice. Od izdavača se izdvajaju Akademska knjiga, sa tri izdanja, Arhipelag sa po dva izdanja i Laguna, Čarobna knjiga, Partizanska knjiga, Srpska književna zadruga i Plato sa po jednim izdanjem. Na listi su se našla i dva dela koja su objavljena u 2016. godini, ali su put do čitalaca najviše ostvarili ove godine.

01. Balkanska lepotica ili Šlemilovo kopile, Laslo Vegel (roman, AKADEMSKA KNJIGA, 2017)
02. Srebrna magla pada, Srđan Srdić (roman, PARTIZANSKA KNJIGA, 2017)
03. Preživeti do sutra, Grozdana Olujić (roman, SKZ, 2017)
04. Pa kao, Vladimir Tabašević (roman, LAGUNA, 2016)
05. Danas je sreda, David Albahari (roman, ČAROBNA KNJIGA, 2017)
06. Maksimum, Vida Ognjenović (roman, ARHIPELAG, 2017)
07. Kao Celanovi ljubavnici, Oto Horvat, (priče, AKADEMSKA KNJIGA, 2016)
08. Kolumbovo jaje, Radoslav Petković (esej, AKADEMSKA KNJIGA, 2017)
09. Naknadne istine, Darko Tuševljaković (priče, ARHIPELAG, 2017)
10. Ruminacije o predstojećoj katastrofi, Filip Grbić (roman, PLATO, 2017)

01. Balkanska lepotica ili Šlemilovo kopile, Laslo Vegel (roman, AKADEMSKA KNJIGA, 312 str, 2017)

Roman govori o istoriji jedne novosadske porodice. Priča o njoj počinje krajem prve decenije 20. veka i završava se početkom 21. veka – ona pokazuje apsurdnost porodične priče jedne nacionalne manjine, pripovedajući o paralelnim životima dede (Janoš Šlemil) i njegovog unuka (Ferenc Šlemil). Prezime Šlemil ukazuje na glavnog junaka romana Schlemihl Adelberta von Chamissoa, međutim, dok je glavni problem Chamissoovog junaka gubitak sopstvene senke, protagoniste romana Lasla Vegela brine to što imaju više senki, u romanu imaju više imena (Janoš, Johan, Jovan, odnosno Ferenc, Franja, Franc), i nosioci su više identiteta (mađarskog, nemačkog, srpskog). Takvu sudbinu im nameću istorijske oluje koje generišu neprestane promene vlasti na tim etnički šarolikim prostorima.

Balkanska lepotica ili Šlemilovo kopile je drama ljudi kojima su identiteti bili nametnuti, ali je ujedno i istorijska freska jednog rubnog područja Evrope. Slika jedne epohe i anamneza jedne bolesti.

02.  Srebrna magla pada, Srđan Srdić (roman, PARTIZANSKA KNJIGA, 259 STR, 2017)
Roman o neodrživosti prisnog, intimnog kontakta, o nemogućnosti prave komunikacije, i o usamljenosti kao neotklonjivo stanje svakog čoveka. Njegovi junaci su muškarac i žena čiji se tokovi svesti i unutrašnji monolozi smenjuju, dodirujući se u nekoliko navrata u dijalogu. Njihove priče do čitalaca stižu u fragmentima, naoko nepovezanim, zbog čega svako ko uzme ovu knjigu u ruke mora ozbiljno da se posveti tekstu da bi ga razumeo. Muški glas dolazi iz autoizolacije, to je glas bivšeg pisca koji se dobrovoljno povukao iz sopstvenog života. Drugi je glas žene u krizi srednjih godina, čiji brak ne funkcioniše već dugo, koja je profesionalno osujećena, jer se kulturni magazin za koji je radila gasi. Njihove početne pozicije su takve da zahtevaju bitne poremećaje u jeziku, odnosno intervencije koje možda nisu svakidašnje, čak ni u književnosti.

U ovom romanu u centru moje pažnje bila je priča o tome šta se dešava kada komunikacija nije moguća. Šta se događa na razini dva ljudska bića koja bi trebalo da u nekom momentu ostvare najveću moguću bliskost (govorim na jednoj strani o odnosima muškarca i žene, a na drugoj o odnosima roditelja i deteta), ako se ti tokovi prekinu, kakvim se jezikom to može ispričati? Srđan Srdić

03.  Preživeti do sutra, Grozdana Olujić (roman, SKZ, 280 str, 2017)

Ro­man ko­ji se sjaj­no ukla­pa u na­šu sva­ko­dne­vi­cu, kao da je ju­če na­pi­san, a ko­ja je pet i po de­ce­ni­ja sta­ja­o u fi­o­ci spisateljicinog rad­nog sto­la, go­vo­ri o Dru­gom svet­skom ra­tu, o de­ča­ku či­je je de­tinj­stvo taj rat ukrao, ali na na­čin ko­ji NOB ne pri­ka­zu­je u du­hu sve­tlih ide­a­la. De­ča­kov brat Pe­tar, bli­zak sko­jev­ci­ma, u tre­nut­ku ka­da vi­di obe­še­nih pe­de­set me­šta­na bač­kog Ka­ra­no­va i to zbog jed­nog ubi­je­nog Nem­ca, ose­ća nji­ho­ve op­tu­žu­ju­će po­gle­de i iz smr­ti. Roman ni­je do­če­kao da bu­de cen­zu­ri­san zbog jed­ne stva­ri ko­ja je za ni­jan­su go­ra od cen­zu­re. Gro­zda­na Olu­jić pod­le­gla je auto­cen­zu­ri po­sle ne­ga­tiv­nih kri­ti­ka nje­nog ro­ma­na Iz­let u ne­bo, ko­ji je na­pad­nut kao bru­tal­no ci­ni­čan i ko­ji na ne­do­pu­sti­vo ru­žan na­čin pri­ka­zu­je so­ci­ja­li­stič­ku stvar­nost. Ta­ko je ro­man pi­san od 1959. do 1962. go­di­ne, na­sta­jao u vre­me ospo­ra­va­nja Iz­le­ta u ne­bo.

Ro­man uspe­šno vo­di ne­ko­li­ko to­ko­va pri­po­ve­sti. Po­čev od por­tre­ta raz­li­či­tih ge­ne­ra­ci­ja po­ro­di­ce de­ča­ka Sa­še: de­de Lu­ke, so­lun­ca ko­ji gi­ne na po­čet­ku ra­ta za­to što go­lo­ruk ju­ri­ša na Nem­ce, oca Ste­va­na ko­ji gu­bi auto­ri­tet i po­zi­ci­ju gla­ve po­ro­di­ce, ali ipak gi­ne ča­sno, maj­ke – rat­ne he­ro­i­ne, sta­ri­jih de­ča­ko­vih bra­ta i se­stre ko­ji u stra­šnim okol­no­sti­ma sa­zre­va­ju kao lič­no­sti, pre­ko rat­nih ne­prav­di i uža­sa le­še­va ko­je iz Sla­vo­ni­je do­no­si vo­da, do mrač­ne i apo­ka­lip­tič­ne, ali i po­et­ske sli­ke de­hu­ma­ni­zo­va­nog sve­ta. Na ru­žnoj, ubo­ga­lje­noj i is­ka­sa­plje­noj ze­mlji lu­dom le­po­tom buk­ta­li su sa­mo ru­me­ni cve­to­vi bre­skve, a hra­na po­sta­ja­la sve sku­plja od zla­ta, od ži­vo­ta, ča­sti.

04. Pa kao, Vladimir Tabašević (roman, LAGUNA, 192 str, 2016)

Emil, mladi pisac i umišljeni genije, dobija priliku da iskoristi svoj književni talenat i za novčanu nadoknadu napiše knjigu o životu jednog pukovnika u penziji. Dok sluša starčeva sećanja koja treba da uobliči u književno uspelu formu, Emil upoznaje njegovu negovateljicu Anu, prelepu mladu devojku sa kojom ulazi u strastvenu ljubavnu vezu. Figura starca samo je povod za brojne nesporazume koje će proživeti mladi zaljubljeni par postavši žrtva sveopšteg haosa: kako društvenog, tako i onog ličnog, porodičnog.

Pakao generacijskih razlika, porodičnih relacija, nerazumevanja i nemogućnosti istinskog ljubavnog susreta ispisuje se u jednom naizgled običnom ljubavnom odnosu. Iz tog pakla izrasta glavni junak romana koji nije u stanju da razluči stvarnost od svojih fantazija. Pakao ljubavi ili „pa kao“ ljubav, pakao ljudskih odnosa ili „pa kao“ ljudski odnosi, pakao pisanja ili „pa kao“ pisanje – konstantne su klackalice ovog romana koji ne računa na bilo koju drugu stvarnost osim one koju sam proizvodi.

05. Danas je sreda, David Albahari (roman, ČAROBNA KNJIGA, 155 str, 2017)

Preuzevši na sebe obavezu da brine o ostarelom ocu, obolelom od Parkinsonove bolesti, junak romana dobija priliku za još jedan, poslednji pogled u njegovu dušu. Tokom zajedničkih šetnji po Zemunskom keju i malih kućnih razgovora, otac počinje da govori o delovima sopstvene prošlosti koji su njegovom sinu bili malo poznati. Iz žrtve Rezolucije Informbiroa, kako ga je sin oduvek zamišljao, otac se u njegovim očima preobražava u posleratnog komunističkog dželata, što baca novo svetlo i na dotadašnji život njihove porodice.

David Albahari se u ovom romanu, možda i najintimnijem još od Mamca i Cinka, bespoštedno obračunava sa svakodnevicom jedne bolesti i s pitanjima da li se bolest i sreća mogu zaslužiti i mogu li zločini da se ponište ili da zastare.

06. Maksimum, Vida Ognjenović (roman, ARHIPELAG, 264 str, 2017)

Roman o mehanizmima hajke i javnog progona.
Maksimilijan Vajner Maksimum, slikar i svetski priznat stručnjak za umetnost, iznenada biva optužen da je falsifikator i da je na tržištu slika naivne umetnosti podmetnuo svoje slike pod imenom misteriozne umetnice koja u isto vreme volšebno nestaje. Maksimuma napuštaju i napadaju neke kolege i prijatelji, mediji od njega prave slučaj dovodeći u pitanje njegov ugled, autoritet i stručno znanje. Izložen napadima i podmetanjima, bez mogućnosti da istinu predstavi javnosti u kojoj obmane i laži imaju jednako pravo građanstva, Maksimum započinje priču u koju staje društvena, umetnička i javna istorija poslednjih pola veka ove zemlje. Roman Maksimum oblikovan je u vrtložnom nizanju ukrštenih priča i umnoženih glasova: kao na nekoj uzbudljivoj sceni pred čitaocima se smenjuju junaci i pripovedači čije se priče dopunjuju i prožimaju, sukobljavaju i osporavaju, stvarajući moćnu i mozaičku sliku jednog složenog vremena i uskomešanih ljudskih sudbina u njemu.

Izmešten na prvi pogled iz aktuelnog vremenskog konteksta, ovaj roman svojim višestruko ukrštenim pričama i ljudskim sudbinama koje iznosi sugestivno svedoči o iskustvu nekoliko generacija suočenih sa autoritarnim društvom i isključivostima vlastite sredine. Velika priča o pitanjima koja nas snažno dodiruju.

07. Kao Celanovi ljubavnici, Oto Horvat, (priče, AKADEMSKA KNJIGA, 142 str, 2016)

Horvat svojim čitaocima donosi novo iskustvo u vidu dvanaest kratkih priča koje analiziraju situacije, trenutke, osećanja, zbunjenost, napetost, zapitanost, promene, sećanja i živote – ukratko, sve ono što čini savremeni trenutak onakvim kakav jeste i daje odgovore na pitanja današnjeg čoveka. Ove priče se naslanjaju na bogatu tradiciju evropske književnosti, od Benharda do Celana, ali sadrže i jednu posebnu stilsku jedinstvenost, izbrušen izraz, intrigantnost i emotivnost koji su odlikovali ranija Horvatova dela, bilo da je u pitanju roman ili poezija. Njegovi junaci su sami sebi antipodi – istovremeno tužni i radosni, bezbrižni i zabrinuti, gladni i siti, opčinjeni i užasnuti, te zaljubljeni i posvađani, poput ljubavnika iz naslovne priče – i zbog njih ova proza izrasta u nešto više od uobičajenih kratkih priča koje se često javljaju na našoj savremenoj sceni: to je zapis jednog vremena i prostora kojima se autor i čitaoci zajedno kreću. Naposletku, ova zbirka takođe potvrđuje vrednost i prisutnost Ota Horvata kao proznog pisca čiji je rad promišljen, planiran, minuciozno obrađen i, pre svega, kvalitetan i potentan. Dragan Babić

08. Kolumbovo jaje, Radoslav Petković (esej, AKADEMSKA KNJIGA, 200 str, 2017)

Zašto dubina iskustva ne garantuje književnu vrednost? Da li je književnost dokument vremena kojim se bavi? Koliko traju spomenici, a koliko sećanja? O tome kakve je promene doneo Prvi svetski rat idejama i kulturama, o Trstu kao primeru paradoksa granice, o španskom duvanu i Svanovom kišobranu, o ohlađenoj kafi Zena Kosinija, o mistifikacijama Kolumbovog jajeta i još mnogo čemu, Radoslav Petković piše kompetentno i nadahnuto, ponovo otkrivajući čitaocima svoj nadaleko čuven pripovedački dar.

Tekstovi pred nama su žive i vibrantne skice radosnih i žalosnih događaja, nekad zabavne a nekad bolno ozbiljne, ali sve vreme gusto premrežene gotovo nepoznatim istorijskim podacima i literarnim detaljima, uskladištenim ravnopravno u Petkovićevoj erudiciji i imaginaciji. Pored toga što obećava uzbudljivo putovanje prostorima proze koju pišu Zvevo, Prust i Montenj, Kolumbovo jaje postavlja važna pitanja o našem vremenu: pitanja postanka i opstanka, viškova i nedostataka, pitanja autentičnosti i krivotvorenja.

09. Naknadne istine, Darko Tuševljaković (priče, ARHIPELAG, 147 str, 2017) 

Priče u kojima se stvarnost pokazuje fantastičnijom od svake fantastike, a prizori koji nam se učine fantastičnim ubrzo se ostvaruju pred našim očima.
Od junaka koji pokušava da krijumčarskim kanalima preko Drine pobegne od rata i bombardovanja, preko mladića koji odrasta u gradu čija podeljenost poprima oblike paralelne stvarnosti, do mlade žene koja ne uspeva da nađe izlaz iz vrtložnog kruženja automobilom u Kaluđerici.
Uzbudljivo, pronicljivo, efektno.

10. Ruminacije o predstojećoj katastrofi, Filip Grbić (roman, PLATO, 193 str, 2017)

Kada dvoje mladih ljudi krene na letovanje na Krit da bi prebrodili krizu koja se nadvila nad njihovim životima i stekli novo spokojstvo i harmoniju, stvari će postati samo još složenije, a anksioznost i depresija, koje protresaju junaka i alkoholizam, od kojeg pati njegova supruga, ispoljiće se izraženije nego pre putovanja. Katastrofa koja se nagoveštava iz naslova romana, iako možda može da se odnosi na nekoliko događaja i kritičnu situaciju koja će pogoditi junake, nije nešto što stvarno predstoji, već je to stanje duha u kojem obitava junak. Otuda o sebi i svom svetu on nema uobičajene misli, kontemplacije, dileme, već ruminacije – zluslutne, opsesivne crne misli iz kojih je teško izvući se. Smenjujući samoironiju i humor u naraciji sa ozbiljnim, produbljenim uvidima o politici, kulturi, tradiciji, religiji, autor ovim uzbudljivim romanom putovanja uspeva da oslika savremenog mladog čoveka kojem nije dobro u svetu, koji oseća da ga razara nepravičnost i pokvarenost našeg doba i koji u tom dubokom bolu i nemiru, koji se odražava i na njegov intimni život, pokušava da nađe izlaz.

Izvori:
akademskaknjiga.com

Marko Radojičić 
Marko Radojičić http://bgedtculture.blogspot.rs/
Rođen u Čačku 1982. godine. Inženjer telekomunikacionog saobraćaja. Ljubitelj i pratilac kulturnih dešavanja. Pokrenuo blog o kulturi, Belgrade Edt Culture, u cilju njene popularizacije. Svojim pisanjem želi da promoviše književnost, pozorište, film, izložbe, muziku i igru. Živi i radi u Beogradu. Član UNS-a i međunarodnog udruženja novinara (International Federation of Journalists)