fbpx
spot_img

Kolumna Sitni sat: Pavlovac pod Velebitom

Među fotografijama koje su ovih dana kružile na stranicama virtualnog Cukebergovog spomenara naleteo sam i na ovu sliku sa motivom iz Ličkog sela Pavlovca pod Velebitom. To ime mi se učinilo nekako poznato i na kraju sam se setio od kuda.

U Ljubljani je 1926. organizovano svetsko prvenstvo u gimnastici a Kurta Hilšera, nemačkog fotografa, vlada nove države, koja će se tek 1929. nazvati Jugoslavija, pozvala da poseti tadašnju Kraljevinu Srba Hrvata i Slovenaca, prođe je uzduž i popreko i napravi seriju fotografija. Hilšer, za koga je važilo da ne voli da pravi fotografije za razglednice je obišao čitav Balkan upoznavajući se sa prostorima ,narodima i običajima.

U Beogradu je dobio prevodioca i pismenu dozvolu da može da se kreće gde god mu je drago na teritoriji tadašnje kraljevine, kao i tefter za lokalne vlasti, koje su imale obavezu da mu daju na raspolaganje sve što mu treba za kretanje u kom god delu zemlje da se nalazio. Uspeo je da napravi preko 1 000 fotografija od kojih je kasnije objavio oko stotinu.
VELEBIT, A U SRBIJI

Dakle iz ovog, pod velebitskog Pavlovca i još dva druga Lička sela, Smiljan i Medak, su se muškarci, srpski dobrovoljci vratili iz Amerike početkom prvog svetskog rata i priključili našoj vojsci, sa kojom je većina prošla golgotu prelaza preko Albanije i učestvovala u proboju solunskog fronta i oslobođenja zemlje i Beograda.

Njima je posle demobilizacije kralj Aleksandar ponudio da se presele i nasele u ravnici u blizini Kanjiže. Tako su zemljaci njihovog već svetski čuvenog naučnika Nikole Tesle, među njima i neki od njegovih rođaka, ukupno 150 duša, nekih desetak porodica, među kojima Kravići, Maoduši, Panjevići, Tomaši i drugi, osnovali na plodnoj bačkoj ravnici selo koje su nazvali po planini sa čijeg su podnožja došli – Velebit.

Danas je ovo selo poznato na turističkoj karti Srbije po Ličkoj kući ali i nadaleko čuvenoj rakiji koja nosi ime po porodici Kravić koja je pravi po svom receptu u svojoj pecari-manufakturi. Zahvaljujući toj rakiji sam i čuo za ovu priču.

Pročitao sam negde da su rođake Nikole Tesle posle duže potrage ( jer ih u Ličkom Smiljanu poodavno nema), našli upravo u ovom selu na vojvođanskoj ravnici, Velebitu.

Fotografija: Kurt Hilšer, Motiv iz sela Pavlovci pod Velebitom 1926.
Milan Pajević
Milan Pajević
Rođen 1952. godine, u Užicu, u porodici prosvetnih radnika koji su u to vreme službovali u Bosanskoj Vozući. Obično kaže da je prohodao (detinjstvo i niže razrede završio) u Virovu, osnovnu u Arilju, gimnaziju društvenog smera u Požegi, i kada su svi očekivali da će kao pisac “Najlepše pesme Radio Beograda 1970.” da krene na neki od društvenih fakulteta, položio je prijemni ispit na Mašinskom, upisao ga i završio. Napisao je knjigu “PITAO BIH” koja je objaljena na ruskom i srpskom jeziku, epistolarni roman "PLANINA KOJA ME JE VOLELA bostonske i druge priče" (Prometej 2018, 2019), a početkom 2020. izašla je knjiga "ČUDNOVATA PLATNA (ne) ispričane priče" (Prometej). Knjiga "PLANINA KOJA ME JE VOLELA bostonske i druge priče" je početkom 2021. izašla na engleskom jeziku "THE MOUNTAIN THAT LOVED ME boston and other stories" u prevodu SlaviceTomaš. Objavljivao na ruskom, ukrajinskom, engleskom i švedskom, a većina eseja napisanih u poslednje vreme nalazi se na portalu “Naš Nedeljnik”. Pokušava da dokaže da se kulturom i umetnošću može spasti svet. Oženjen je, otac četvoro dece, i deda istom broju unuka.