fbpx
spot_img

Kolumna SITNI SAT: Poslepodnevna inženjerska

Ovo ste verovatno čuli ili pročitali, ali verujte, nije loše podsetiti se.

Razmak između železničkih šina u SAD je tačno 1,4351 m.

Zašto toliko?

Zašto što je toliki razmak između željezničkih šina britanske železnice.Budući da su železnice u SAD počeli graditi Englezi, upotrebili su i u Americi istu meru.

A zašto u Engleskoj upotrebljavaju tu meru?

Zato što su prvi vagoni u Engleskoj izrađeni u radionici koja je pre izrade vagona proizvodila kočije. Za železničke vagone su upotrebili isto podvožje koje su pre koristili za kočije.

Zašto su za podvožja kočija upotrebljavali baš tu meru (1,4351 m)?

Zato što je razmak točkova na kočijama bio prilagođen starim evropskim putevima koji su imali tu širinu.

Zašto su putevi imali baš tu širinu?

Zato što su puteve napravili stari Rimljani tokom svojih osvajačkih pohoda.
Njihove dvokolice sa konjskom zapregom imale su tu meru.

A zašto su rimske dvokolice imale baš tu meru?

Zato što su zapregu konstruisali tako, da je bila široka tačno onoliko koliko su zahtevale dve konjske guzice.

Konačno:

Američki spejs šatl ima dva rezervoara za gorivo (SRB -Solid Rocket Booster), koje izrađuje firma Thiokol u saveznoj državi Utah.

Inženjeri koji su projektovali rezervoare hteli su napraviti šire, ali su bili ograničeni širinom železničkih tunela, kojima je prolazio voz sa rezervoarima. Širina tunela je određena razmakom šina.

Zaključak:

Najnapredniji primer američke tehnologije je zasnovan na temelju širine guzice rimskoga konja!

Trebalo bi ovaj tekst poslati kompletnoj državnoj upravi i dokonima koji menjaju zakone i pravilnike svaki čas, uz napomenu:

„Držite se konjske guzice!“

Milan Pajević
Milan Pajević
Rođen 1952. godine, u Užicu, u porodici prosvetnih radnika koji su u to vreme službovali u Bosanskoj Vozući. Obično kaže da je prohodao (detinjstvo i niže razrede završio) u Virovu, osnovnu u Arilju, gimnaziju društvenog smera u Požegi, i kada su svi očekivali da će kao pisac “Najlepše pesme Radio Beograda 1970.” da krene na neki od društvenih fakulteta, položio je prijemni ispit na Mašinskom, upisao ga i završio. Napisao je knjigu “PITAO BIH” koja je objaljena na ruskom i srpskom jeziku, epistolarni roman "PLANINA KOJA ME JE VOLELA bostonske i druge priče" (Prometej 2018, 2019), a početkom 2020. izašla je knjiga "ČUDNOVATA PLATNA (ne) ispričane priče" (Prometej). Knjiga "PLANINA KOJA ME JE VOLELA bostonske i druge priče" je početkom 2021. izašla na engleskom jeziku "THE MOUNTAIN THAT LOVED ME boston and other stories" u prevodu SlaviceTomaš. Objavljivao na ruskom, ukrajinskom, engleskom i švedskom, a većina eseja napisanih u poslednje vreme nalazi se na portalu “Naš Nedeljnik”. Pokušava da dokaže da se kulturom i umetnošću može spasti svet. Oženjen je, otac četvoro dece, i deda istom broju unuka.