fbpx
spot_img

Kolumna Sitni sat: Tajna volja velikog pisca „Majstora i Margarite“

Oj jesenjske duge noći…

Verujem da znate tu divnu staru narodnu pesmu koja ima svoj nastavak … reko’ dragi da će doći, oj…

Pa još pada kiša. Nema sporta na malim ekranima, drugo ne gledam, nešto kulture na drugom i trećem programu.
I stigne mi fotografija iz Kijeva, mog druga Ženje, sa fotografijom u kojoj igra Bulgakova u nekoj tamošnjoj seriji.
Setim se ove priče, koja ide uz ovakvo vreme i delim je sa vama uz fotografiju…

TAJNA VOLJA VELIKOG PISCA MAJSTORA I MARGARITE

10. marta 1940. u 16.39 Elena Sergejevna Bulgakova je napisala poslednju rečenicu u svoj dnevnik :“Umro je Miša „.


Nakon što su saznali dijagnozu, lekari su davali nekoliko dana života njenom mužu, a Bulgakov je ipak živeo još šest meseci. Sve ovo vreme, dok ga snage nisu napustile, radio je na romanu. Na fascikli u kojoj je čuvan rukopis, on je napisao: ”Završi pre nego što umreš!“. Zaslepljen, u groznici sa temperaturom od 42 stepena, nastavio je da diktira ženi ispravke na ′′Majstoru i Margariti „.
Pred smrt, stavio joj je u ruke rukopis sa rečima: ′′ Verujem ti… Da znaju…“
Roman je ugledao svetlo dana tek krajem 1960. Tada „Majstore i Margaritu “ izdaje časopis „Moskva“. U ”rezanoj formi”, ali ipak…
Jedne večeri kada je Bulgakov, uprkos bolesti, još uvek mogao da govori, rekao je Eleni Sergejevnoj da želi da joj izdiktira poslednju volju koja treba da sadrži sledeće redove: osoba koja će mu doći, Bulgakovu, nakon objavljivanja romana ”Majstor i Margarita“, doći će na dan kada je Mihail Afanasevič spalio prvu verziju rukopisa romana, i staviti cveće na grob. Ta osoba treba da dobije određeni procenat od autora…
Bila je to još jedna, iako gorka šala Mihaila Afanaseviča. Ali Elena Sergejevna je obećala mužu da će ispuniti njegovu volju.
10. marta 1940. godine umro je Mihail Bulgakov. I skoro trideset godina kasnije, u proleće 1969. ujutro nakon rušenja u Moskvi poslednje kuće koja je ostala u to vreme već nepostojećeg Lovačkog društva, u kojoj se nalazio i prvi Stereokino, pojavio se mladić na Novodevičkom groblju.
Bio je sasvim sam. I tražio je grob. Nije znao njegovu tačnu lokaciju. Sećao se da je osoba koju traži sahranjena ispod trešnje kod groba Antona Pavloviča Čehova, među grobovima najstarijih umetnika Art Teatra. Pa ipak mladić je našao šta je tražio.
Kasnije je saznao da je crna i zelena ploča, koja je pokrivala grob, prethodno bila na grobu Gogolja, pisca koga je pokojnik obožavao i kome se jednom obratio u snu govoreći: ′′ Majstore, pokrij me livenim šinjelom! „. Mladić je tada izračunao da je od kapije starog groblja do groba autora ′′ Majstora i Margarite ′′ bilo samo sedamdeset koraka.
Da, to je bio grob Mihaila Bulgakova koji je tog prolećnog dana tražio mladić. Uzbuđen što je grob pronađen, ali i razočaran što na njemu nema ni jednog cveta mladić se vratio na kapiju, u cvećaru. Doneo je cveće, stavio na grob, stajao neko vreme i kada je hteo da ode, iznenada je začuo tihi glas :“ Mladiću, čekaj „.
Osvrnuo se i video staricu. Ustala je sa klupe stojeći malo dalje i krenula mu u susret: ′′ Izvinite, kako se zovete? Stvarno mi je potrebna vaša kućna adresa i broj telefona „. ′′ Šta će vam?“ zbunjeno je odgovorio mladić. ′′ Neću sad ništa da objasnim. Verujte mi, zaista mi treba vaša kućna adresa”.
Onda se predstavio: ′′ Vladimir Nevelski, novinar iz Lenjingrada „. Gospođa je zapisala prezime, ime, očinstvo, lenjingradsku adresu, telefon i zahvalivši mu se, otišla na izlaz. A mladić je ostao izgubljen u pogađanju: ”šta sve to znači? ′′ Osetio je da postoji neka vrsta misticizma. ”Đavolska posla! „, pomislio je.
Nevelski je ponovo u Lenjingradu. Ubrzo je zaboravio na susret sa staricom. Ali dve nedelje kasnije, na kućnu adresu iz Moskve mu je stiglo obaveštenje o novčanoj pošiljci. Nevelski je došao u poštu i dobio novac. Strašno se iznenadio količinom – novac je bio ogroman. ′′ Od koga su?“- mladić se opet izgubio u pogađanju.
Okrenuo je obrazac poštanskog računa: nije bilo reči u rubrici ′′ Za pisanu poruku”…
Dan-dva kasnije u Lenjingradskom stanu, zazvonio je telefon. ”Elena Sergejevna Bulgakova razgovara sa vama.”..
′′ Da li ste primili ponjiljku (novac)”? – pitala je Elena Sergejevna. Poslala sam ga, vršeći volju pokojnog Mihaila Afanasjeviča Bulgakova. Bio je veoma duhovit i komičan. I kad je bio bolestan, on je i dalje smišljao smicalice „.
I Elena Sergejevna je ispričala Nevelskom o neobičnoj volji Bulgakova…
Dakle, posle 29 godina, Elena Sergejevna je ispunila muževljevu poslednju volju.
Ovim parama praunuk ruskog admirala i mornar Genadij Ivanovič Nevelski kupio je sebi brodić i nazvao ga ′′ Mihail Bulgakov „…

“ Uvek neočekivani Bulgakov “ („Izvestija „, 1983)

Prevod gugl, korekcija MP

Evgeniй Evčenko u ulozi Mihaila Bulgakova
Milan Pajević
Milan Pajević
Rođen 1952. godine, u Užicu, u porodici prosvetnih radnika koji su u to vreme službovali u Bosanskoj Vozući. Obično kaže da je prohodao (detinjstvo i niže razrede završio) u Virovu, osnovnu u Arilju, gimnaziju društvenog smera u Požegi, i kada su svi očekivali da će kao pisac “Najlepše pesme Radio Beograda 1970.” da krene na neki od društvenih fakulteta, položio je prijemni ispit na Mašinskom, upisao ga i završio. Napisao je knjigu “PITAO BIH” koja je objaljena na ruskom i srpskom jeziku, epistolarni roman "PLANINA KOJA ME JE VOLELA bostonske i druge priče" (Prometej 2018, 2019), a početkom 2020. izašla je knjiga "ČUDNOVATA PLATNA (ne) ispričane priče" (Prometej). Knjiga "PLANINA KOJA ME JE VOLELA bostonske i druge priče" je početkom 2021. izašla na engleskom jeziku "THE MOUNTAIN THAT LOVED ME boston and other stories" u prevodu SlaviceTomaš. Objavljivao na ruskom, ukrajinskom, engleskom i švedskom, a većina eseja napisanih u poslednje vreme nalazi se na portalu “Naš Nedeljnik”. Pokušava da dokaže da se kulturom i umetnošću može spasti svet. Oženjen je, otac četvoro dece, i deda istom broju unuka.