fbpx

Lila – Emir Bajrović

 

Kovitlaše vjetar nanose od snijega i bijaše stud,

Na ćošku kuće, ispod crijepa ledenica se topila,

Kapala je sporo u crveni, stari, zahrđali sud,

Na brdu iznad sela gorjela je rasplamsala Lila…

 

Dobra noć, uoči je praznika i sijale su zvijezde,

Gorjela je s nebom Lila, plamen u visini sprata,

Mladić je spretno jahao držeći za kožne uzde,

Oko vatre razigravao je svog crvenog dorata…

 

Prelomi se šenluk, zapucaše prangije i livori

Pomahnita vatra, do mjeseca tače tada Lila

I nastavi da se širi i mahnita da sve jače gori,

Skoči dorat, uspravi se i zavrišta iz napetih žila…

 

I gle, ko da staro pagansko, prljavo božanstvo

Prizvasmo još jednom uz vrisak i tu vatru živu,

Lila prizna moći noći i svo njeno visočanstvo,

Pruži plamen i isprlji dugu, crvenkastu grivu…

 

Tri kopita zahvati mu plamen, poskoči od bola,

Prepade sve sitne duše uvijek željne tuđe tuge,

Mladići ga izvukoše iz vatre nekako do pola

A i Lila savi svoje rasplamale plamenove duge…

 

 

Emir Bajrović
Emir Bajrović
Rođen 1988. u Novom Pazaru. Oženjen i otac jednog djeteta. Živi u Danskoj. Po struci Pedagoški asistent. Piše poeziju i kratke priče. Dobitnik nekoliko nagrada i pohvala. Član je Kreativne Radionice Balkan i član udruženja književnka Umjetnički Horizont. Objavljivao u mnogim zbornicima i časopisima.