fbpx
spot_img

Ljiljana Skelić Vemić: Borim se

U nemoći pogubljena
u nemiru tugu krijem…
Trčim…
A u mestu stojim…
Vičem…
Glas mi se ne čuje…
Gledam…
A oči zatvorene…
U meni, jeziva ponoć je..
Ni jutra svetlost mi ne donose…
Ledena osećanja, 
najgora su baš u zoru…
Htela bih leteti,
krilima lomnim…
Korak levo, korak desno, na litici stojim…
Budna…
A svetlost sanjam…
Na kolovozu čežnje sam…
Gde smo svi isti,
i svi različiti…
Borim se…
K’o gladno siroče za komad hleba…
Noć je…
Od milion Zvezda…
Ja u Sunce gledam…

Ljiljana Skelić Vemić
Ljiljana Skelić Vemić
Prve misli stavljene na papir, krenule su još u školskim sekcijama i đačkim listovima. Onda je naišao period koji je poeziju potisnuo duboko, gušio je... Nakon duge pauze, razmišljanje se promenilo. Dodir snova i seċanja, samouvereno opet stavlja u stihove. Lepotu jednostavnog kazivanja pretače u poeziju. Od 2015. godine svoju poeziju objavljuje po mnogim zajedničkim zbornicima, a 2018. objavljuje samostalnu zbirku pesama “U domu ljubavi, ni gost, ni udomljenik”. Vlasnik je samostalne radnje i živi u Čačku. Majka je dve odrasle ċerke.