Britkost (ne)uglađenih riječi
Opila me intenzitetom morfija.
Gledam tintu kako krvari,
Pritom kategorizirajući te pojmom uništenja.
Je li međusoban odraz netrpeljivosti, zapravo bio pomama ljubavnih slabosti?
Tko te posla da me razoriš dekodiranjem skrivenih motiva?
Uočavam da lažno oplakuješ neprežaljene suze,
Pretvarajući se u izoliranu skulpturu vrtloga mračnjaštva.
Zar sam te zato, među okovima mržnje, tako osebujno prezrela?
„Zašto“ upečatljivo leluja zrakom, nekom neshvatljivom turbulentnošću.
Godinama nakon, gotička morbidnost uljuljkala me u perivoj neprobojnog bršljana
Jer nevidljivo korijenje koje zasadih, guši melodioznije no ijedna ideja suicida.