fbpx
spot_img

LUTALICA

san2Ti još spavaš,
A sneg pada,
Dan osnežen
Pejzaž slika,
Lutam s vetrom
Bez kompasa,
u odelu
Beskućnika.

Sve je belo
Ko iz priče,
Harmonija
Osmehnuta.
Pahulje na
Tebe liče,
Ne stresam ih
Sa kaputa.

Okićen ko bor
Sa ledom,
U oblaku
Plavom čamim,
Stopljen kao
Sneg sa medom
U snovima
Ušuškanim.

Sanjaj, usni,
Moja laka,
Nek te nose
Snežne note.
To ja padam
Iz oblaka,
Da zadrhtiš
Od lepote.

Tode Nikoletić
Tode Nikoletić
Ko sam zapravo ja? Pesnik? Sanjar? Putopisac? Snohvatač? Mali svitac čiji sjaj obasjava one koji vole, one koji rastu do deteta, One koji imaju krila da lete u bezgranično, i oči da vide beskonačno. Ili sam možda mornar bez mora, i gusar bez broda. Nešto kao Petar Pan nasukan u ravnici Panonije. Ko zna!? Verovatno sam kralj bez kraljevstva, Princ bez mača. Obućar koji popravlja svet. Marioneta čije konce pokreće zvezda. Pastir koji skuplja mirise šume u frulu I pretvara ih u zvuke. Možda sam… Možda sam… Biće ipak da sam samo obično DETE.