fbpx
spot_img

Mihajlo Pupin – veliki naučnik, a još veći čovek i rodoljub

U tekstovima Aleksandre Ninkovič Tašić iznova otkrivamo koliko je Mihailo Pupin bio veliki naučnik, a još veći čovek i rodoljub. 

Evo jednog svedočenja o tome kako je pomagao Srbima u vreme i posle Velikog rata.

Istorija srpske nauke ispunjena je velikim ljudskim delima, osećajem odgovornosti i spremnošću da se u teškim istorijskim vremenima reaguje.

Prvi koji se posle atentata Gavrila Principa javio u američkoj štampi bio je Nikola Tesla. Odmah je usledio Pupinov odgovor u medijima kako bi se, uz veliku političku mudrost i iskustvo, stvari postavile preciznije i kako bi se Kraljevina Srbija što više zaštitila.

Ovi briljantni umovi – i Tesla i Pupin – znaju da treba da istupe. To je mesto gde srce govori ispred nauke. Kada kažemo Mihajlo Pupin, moramo se setiti da on piše da je Gavrilo Princip „sopstvenom rukom dobacio najdalje što je bilo u njegovoj moći“. Da li mu je posle atentata bilo lako da to kaže? Nije. Na crtu je postavio celu Austrougarsku, celu Bugarsku, celu Nemačku.

Agitovanje

Ambasadori, lobisti i agenti obrušili su se na njega. Tražili su od američke države da ga nema, širili lažne glasine da je on organizovao atentat, da ruši tada neutralnost Amerike.

Polemisao je hrabri Pupin u štampi, organizovao mnoga predavanja, agitovao po srpskim kolonijama. Prvo bogatstvo koje mu je došlo prodajom patenta i u Evropi i Americi, njegovih kalemova, omogućivši telefoniju na većim udaljenostima, za Pupina znači da kreće ne samo u naučnu borbu već u rat za spas srpstva.

Od aneksije Bosne i Hercegovine 1908, preko balkanskih ratova i Velikog rata, delatno, mudro i darujuće srce ovog oca telekomunikacija bilo je najveći zaštitnik našeg naroda. Pamte se njegove reči izrečene pred siromašnim Srbima – Budi čelik Srbin, brate Srbine.

I pomagali su mnogi. Svojim pozivima Pupin je poslao preko Amerike i Kanade skoro 20.000 dobrovoljaca tokom Prvog svetskog rata. Ljudi koji su u potrazi za boljim životom tek stigli u Ameriku vraćali su se da pomognu svoj narod u ratu. Najpotresnije je svedočanstvo da ne samo da je slao ljude i pomoć u Kraljevinu Srbiju već je na dokovima Njujorka čekao ranjene i iznemogle kako bi im stavio prvi novac u ruke – da svoj dom grade ponovo.

Susret sa vojvodom

Koliko nas je u Velikom ratu zadužio, govore neverovatne činjenice – ubrizgao je što svog, što prikupljenog novca, ako primenimo današnju meru, mnogo više od milijardu dolara. Uvek je slao sledećom računicom – dve trećine Srbiji, jednu trećinu Crnoj Gori. Zbog čuvanja srpstva kralj Nikola ga odlikuje ordenom.

Pupin se tokom svog boravka 1919. u Beogradu upoznao i susreo sa vojvodom Živojinom Mišićem. Mišić je hteo da upozna čoveka koji je toliko mnogo učinio za srpsku vojsku tokom Velikog rata, ali čija pomoć nije posustajala ni u posleratnom periodu. Posebno je interesantan detalj koji govori da su se vojvoda Mišić i Pupin susretali i u ateljeu Pupinovog školskog druga Uroša Predića, koji je slikao portret slavnog vojvode kako bi ga Pupin poneo sa sobom u Ameriku. Kažu očevici da u Atelje ulazi vojvoda, da mu Pupin pruža ruku i govori da mu je čast da upozna najvećeg srpskog generala i ratnika. Uz osmeh, Mišić odgovara: „Ali, dragi profesore, vi ste mnogo veći ratnik od mene, najveći koga je Srbija ikada imala i u ratu i u miru.“

Autor: Aleksandra Ninković Tašić

Izvor: opanak.net

Zoran Todorović
Zoran Todorović
Osnivač „Pokazivača“. Tvorac novakovanja. Čovek koji od života želi sve ili ništa, a trenutno živi negde između.