Najava nove zbirke poezije Bogdana Bogdanovića – Više od neba

Treća po redu zbirka poezije, jednog od najistaknutijih pesnika mlađe generacije, Bogdana Bogdanovića, koja će poneti naziv „Više od neba“ je u pripremi.

Pesnik koji je na sebe skrenuo pažnju, na prvom mestu svojim retkim talentom, a zatim i širinom svog opusa, kako zbog tema koje obrađuje, tako i zbog različitih pesničkih formi, kroz koje je sposoban da te teme izrazi, za svoje treće pesničko ostvarenje inspiraciju je našao, prevashodno u rodoljubivim i istorijskim motivima, pa, bi ova zbirka trebala da bude jedan omaž kulturološkom i istorijskom identitetu našeg naroda, ali i pravo vrelo nadahnuća za svoje čitaoce.

Zbrika bi pred publiku, trebala da dođe u narednim mesecima, a svoje slavo o pesmama i autoru, kao svojevrsnu najavu zbirke dao je i Saša Zejak, istaknuti umetnik, pesnik, muzičar, i frontmen hevi-metal benda Vizant. Saša, inače, po zvanju doktor ekonomskih nauka, jedan je od mnogih, a svakako jedan od najpozvanijih Bogdanovih kolega, koji su u ovom autoru prepoznali retki pesnički nerv, koji prati onaj pravdoljubivi i istinoljubivi poriv, ali i ljubav u svim oblicima kao krunski motiv, s toga ne čudi što Bogdana, neretko karakterišu kao „Milana Rakića našeg doba“, ili kako ga je Zejak nazvao, na prvom mestu inspirisan novim Bogdanovim rukopisom, „Teodorosom od Srbije“.

Treba reći, da Bogdan Bogdanović, dolazi iz Subotice, gde je i rođen 25. avgusta 1984. godine. Školovao se u Subotici i Novom Sadu. Objavio je dve zbirke pesama: U pustinji cvet (2019) i Tundra (2020). Deo je prestižne Antologije srpskih pesnika rođenih u periodu između 1946. i 1996. godine. Pesme su mu prevođene na mađarski i engleski jezik. Osim poezije, bavi se i pisanjem rok publicistike. Saradnik je portala Rokomotiva i Balkanrok magazin. Ima i svoju kolumnu „Pisma iz daleke tundre”, koju je od 2021. godine pisao za portal Šraf, da bi je od januara 2022. preselio na portal Vidovdan. Po struci je nastavnik geografije.

Dr Saša Zejak o Bogdanu i zbirci „Više od neba“

Književno apostolstvo Teodorosa od Srbije – Slovo o zbirci pjesama „Više od neba“ Bogdana Bogdanovića

Svaki narod na svijetu ima svoje nebo. Srbi i nešto više od neba. Nebesje i nadnebesje – ono koje se samo gleda srcem i sagledava dušom i nema nebnoga oblaka ili bilo čega u podnebesju, koje se može ispriječiti između nadnebesja i čovjeka. Ne postoji podnebo bez u ljudskoj glavi i sem ako se pod njim ne podrazumijava podnebesje, zajedno sa „duhovima koji vladaju u njemu“. Gledati više i visočije znači gledati i kroz svoje oči i vid zamijeniti viđenjem. Proste slike ostaju iza, dok se dešavanje događa sada i ispred. To je Božiji dar, koji se dobija tjelesnim i duhovnim rođenjem i Bog ga uzgaja, samo ukoliko ga čovjek želi. U tome smo svi različiti i sve različitiji, dok je naš predački život najljepši vodič pojedinca i zajednice. Svi su očekivali jedno i završavali su isto.

Danas većina čeka drugo a okončava različito – bez zajednice i bez sačuvanog dara u sebi. Privilegovan je onaj koji nosi ime Teodorosa ali i zavjetan, da svojim djelom čuva, njeguje i prenosi srpsko nacionalno rukovođenje. Ono se prenosi metamorfosisom slova u riječi a njih u logos vremena, koji se predočava svome pokoljenju – u mjeri mogućega i dozvoljenoga. Sa tim da se dozvola ne traži od vlasti „ovoga svijeta“ jer bi to bilo nipodaštavanje slobode, već sa odobrenjem Tvorca. Takva dejstva prenosioca zavjeta se dalje prenose i zavise od onih koji imaju sposobnost da taj zavjet prime – da ga razmiju, osjećaju i utvrđuju u sebi i drugima. Ta prenešena utvrda duše, posebno je bitna u vremenima apostasije u kojoj povratak sebi nije samo stvar ličnog izbora, već i dostupnosti istine. Stoga su ovakva životna djela, kroz književnu ili neku drugu formu medicina nacionalne besmrtnosti, kojom se oporavlja i snaži svako kome je ona dostupna. Zajedno pjevaju potomci sa precima, ktitori sa hramovima, djeca sa angelima.

Crkva pjeva o sebi. I svaki čovjek je mala Crkva u svoj svojoj punoći u koliko u njemu obitavaju nebesa i nadnebesje. Čovjek ih vidi – njihovim vidom, jer sve je „odozgo“ sa višeg od neba. Tako se „svijetli svjetlost pred ljudima“ otkrivajući drugima put u zemaljskoj noći, posebno kada se zvijezde ne vide a mjesec se pokriva. Ova zbirka poezije, ukazuje na imena na srbskom stablu života, koja su vremeni znaci nadvremenih djela i od kojega stabla su izgrađeni temelji nebrojenih hramova, koji su prekrili srpske zemlje i koji će tu ostati do kraja svijeta i vijeka. Jer jednom postavljen temelj Crkve je Božije mjesto do Parusije, jer čak i kada se Crkva sruši, ona se može samo obnoviti a ne i iznova podizati. Tako, sve po promislu zauzima svoje trajno mjesto u istoriji i Bog ga otkriva, onako kako On želi – nepogrešivo i nadvremeno. Da Bog nije htio, ni „Više od neba“ ne bi bilo pred Srbima – od Republike Srpske, pa sve do Kosova Božijega Metoha, ka kome se sliva svaka suza srpskoga naroda.

Biti nosilac ideje obnovljenja je predukus stradanja, jer sadašnji naraštaj nema cjelovit pristup svetinji, dok se čak i nedostatak mužestva pokušava opravdati pogrešnim vjerskim i nacionalnim predstavama. I zaista rijetki su oni koji imenom i prezimenom svjedoče Boga, čak i da ga sami ne pomenu – stoga je Bogdan Bogdanović, zapisanim žitijem (jer svaka od pjesama je „iščupana“ iz njegovog života) opravdao svoje stvaralačko apostolstvo.

Sa poštovanjem prema bratu Bogdanu,

Saša dr Zejak (VIZANT)

PATRIJARŠIJA (pesma i rukopisa „Više od neba“, Bogdana Bogdanovića)

Vekov’ma je glavni stožer naciona,

verni čuvar srpskog imena, imanja.

Nakon silnih napada legije demona

relikvije čuvaju pravoslavna zdanja.

Od Svetoga Save do današnjih dana,

odoleva jezik, pismo, tradicija.

Sred Rugovske klisure sijaju kupole

crkvi Svetih Apostola, Svetog Dimitrija.

Kada god je dušman Srbiju pohar’o,

u teška vremena kuge, gladi, muke,

oduvek je bila uz svoj verni narod,

svake zime jatak za hrabre hajduke.

Utočište sviju koji verom hode,

dom za pokajnike, ogrezle u grehu,

Božijom ljubavlju nesebično pruža

ruku spasa očajnima, tužnima utehu.

Vekov’ma je glavni stožer naciona,

verni čuvar srpskog imena, imanja.

Nakon silnih napada legije demona

svete mošti čuvaju pravoslavna zdanja.

I kad dođu mračni dani nestajanja,

biće ona svedok našeg postojanja.