fbpx
spot_img

Nataša Stanić: Boli ravnodušnost

Ne znam da li imam dovoljno

Vremena i prostora

Ali znam da sve teskobe i zvono

I zaborav i sve što se mora

Nosim kao znak pitanja

Na čelu vekova što krvare

U slutnji purpurnog svitanja.

I boli ravnodušnost onih što ne mare…

I prezriv pogled

Oštar kao mač

Hladan kao led

Plač veka. Plač.

Nataša Stanić
Nataša Stanić
Rođena u Trebinju, čitavo stoleće posle velikog pesnika Dučića, i nastavlja da korača stazama stihova, dok šušte jablanovi. Piše poeziju i prozu. Član Udruženja Književnika Srpske, ali pošto se bavi i glumom, srećna je što je primljena zajedno sa slavnim Kusturicom. Ne voli da govori o sebi, to prepušta svojim delima. Nikad se ne predaje i nikad ne odustaje... Voli umetnost i sport. Prašta ljudima i veruje u Boga.