fbpx
spot_img

Nataša Stanić: Promisli na putu praskozorja

Stavim prst na čelo

I o svemu razmislim.

Znam da pogreših zacelo

Umorna i srcem pokislim

Stojim tu…dugo kao ranjena

Zver, ližem svoje rane.

Stojim tu dugo…skamenjena,

Dok mi ne svane

Misao novog jutra

Što obasjava nadom života:

To je sutra

Čudesno, divota!

Samo treba preživeti

Zamke ovog trena

Što danas se zove

I onda osetiti

Šta znači radost iskrena

Proživljena već kroz snove.

Nataša Stanić
Nataša Stanić
Rođena u Trebinju, čitavo stoleće posle velikog pesnika Dučića, i nastavlja da korača stazama stihova, dok šušte jablanovi. Piše poeziju i prozu. Član Udruženja Književnika Srpske, ali pošto se bavi i glumom, srećna je što je primljena zajedno sa slavnim Kusturicom. Ne voli da govori o sebi, to prepušta svojim delima. Nikad se ne predaje i nikad ne odustaje... Voli umetnost i sport. Prašta ljudima i veruje u Boga.