fbpx
spot_img

Negoslava Stanojević: Sitni kvarovi

Nema tu razloga za čuđenje, draga moja, neeeemaaaa… lepo sam ti rekla sve redom kako će da bude: prvo ima da prestane da špijunira kroz prozor i da registruje kad je onaj privezao biciklu za drvo kod njegove garaže, a kad je ovaj izašao da se šeta u park prekoputa, onda će da prestane da širi priče i da me bruka po celu zgradu i sad, samo da oću, ima da čuješ kako me fali na sav glas od prvog do sedmog sprata i kako od mene nema ni bolje domaćice, ni vernije žene,  ni divnije majke i babe.

Ma muško li je, samo ga propusti kroz… šake i… ima skroz drugču pesmu da peva, znaš li znanje ima da te proizvede u najveću sveticu. A ne znaš li, ima ti nakači svakakve epitete pa se nema opereš i najmoralnija da si bila ceo život.


Ali, da ti ja nešto kažem: ovo je bre palanka i palanka ima i da ostane, slušaj ti mene kad ti kažem. Zato ja i nisam ‘tela da ostanem u moj kraj, kad sam birala za kog ću se udam, a birala sam, ne da se hvalim… ma kakvi, tražili su me stoput bolji od onog mog. Al sam ja tejala d-otidem što dalje od moj kraj. Neću, bre, da me iznose po selo, da se priča sve što znaš da se ispričuje kad je muže terenac a žena ostaje sama u kuću. Zato sam se i udala kako sam se udala, firma u Beograd, ni kuj šta video, nit kuj pa šta čuo. Dete je njegovo, ne mora ti se ni kunem, vidiš da je sva na njega, od mene jedino kosu nasledila, a i to bolje da nije, kad je već sve njegovo poprimila. Da ja nisam pogurala stvar kod… svekra joj, koj zna da li bi se i udala. Ovako, rodi si detence, pa sad… ne može baš svi da imaju srećan brak… a danas su ti svi brakovi srećni, bar po priču, sve dok ne puknu. Samo bre, od kako se razvede, nikako neki da se svrti… il današnji muži nisu ko u moje vreme, il je pa ona mutava na tatka.

A ja, ja sam i’ bre svi vrtela, i danas i’ vrtim, ne oko malog prsta, nego oko trepavicu mogu da i’ vrtim, samo ako oću. Koj se uvati za moju suknju, taj se više ne otpušta, mogu da ga sečem i pečem, ne mica se od mene. A ja samo ostro. A li mi ispriča kako je na ženu kupio za suknju, ja odma: „Za nju ima, a za mene nema!? Pa šta onda oćeš od mene, nesrećo jedna, mene si našo da zamajavaš i da tražiš što si u tvoju kuću nemaš!?“ Otide li da nabavi svinju, tele, pilići za zamrzivač: „Ako oćeš da mi se povrneš u ovu kuću, kod mene ima da se stovariš!“ Tucan kamen sitno melje. Da vidiš kao više i ne smeje da kupi na ženu dok mene prvo ne pita koje ja oću, a meso… ja  najbolje proberem pa tek onda dobije dozvolu da ostalo nosi kući.

I dan danas, ako mi je sedamdeset i osma, dvaput godišnje on i ja idemo zajedno u banju. Šta me briga kako se na ženu pravda, ja li ću mu se pa sekiram.Nisam ja od one starke što su se zapuštile pa ih ništa više ne zanima. Jooooš se ja ne dam, ma ove mlađe pod prozor može da mi pljunu, kad ti ja kažem.

Jok, ne zna on za ovoga… biciklistu. Šta mu se pa tiče, pitujem li ja njega s koju se zanima dok je u Beograd. Od kako se mi presilimo ovde,rekli smo: svako si sebe gleda sve dok ne otidemo u banju. Tamo već, druga je priča.

A i ovaj biciklista, ne zna ti on ni za njega, a ni za onoga što mi je odamno postao broj jedan. Šta ćeš, čoveku umrela žena pod stari dni, isprve se sažali na njega, a posle se nekako privikosmo pa ko da smo ceo život zajedno proveli. Ič jedan bez drugoga ne možemo, dva dana li ga ne čujem,ja se uzvrtim ko šugava. A i poveću penziju ima od obojicu pa se najviše držim uz njega. Sve dok ja nisam za staro dvožđe, koj te pituje za godine, neke nemaju ni četeres al mi nisu ni do kolena.

Ovoga špijuna sam, pravo da ti kažem,  propustila kroz šake samo da mu začepim usta. Ostarelo bre to, drtina za ništa nije… e sad, li čujem da me je samo jemput spomenuo negde, bruka ima da puca ne samo u našu zgradu, nego u park ima ispričam, svi penzioneri okolo što šah igraju ima mu se smeju.

Što me pituješ šta kaže moj muž, što te je pa tebe spopalo?! Pa on da je nekad muž bio, ja se sa drugi ne bi ni majala. Ovako, zna si sam gde mu je mesto, da mu ništa i ne kažem. A i… onaj biciklu vezuje baš uz ono drvo, zato što ga ovaj moj vidi kroz prozor iz njegovu fotelju. Dokle je bicikla vezana, on je već u park il popravlja sitni kvarovi po komšiluku. Glavno da zna, sme da se vrne kući kad ju bicikla nema uz drvo.

Negoslava Stanojević
Negoslava Stanojević
Nišlijka rođena u Zaplanju. Otud, autor priča na zaplanjskom dijalektu, objavljene knjige "Jošte čekam taj reč da mi rekne" i "Baba Grozde" koja (još) nije. Diplomirani ekonomista, novinar, bloger. Slikar u pokušaju.