fbpx
spot_img

Nemoj reći nikom

Foto: Dušan Stojančević
Foto: Dušan Stojančević

O, molitvu ti tkam
Ko ram u kom će sva
Moja bol stati.
Ko sam ja? Znam!
Putnik koji nema
Put da se vrati.
Sve više nalik
Na suncokret žut
Okrećem se za tvojim
Šašavim likom.
Hoću te. Volim te.
Ostavi prozor
Odškrinut,
I nemoj reći nikom.

Tode Nikoletić
Tode Nikoletić
Ko sam zapravo ja? Pesnik? Sanjar? Putopisac? Snohvatač? Mali svitac čiji sjaj obasjava one koji vole, one koji rastu do deteta, One koji imaju krila da lete u bezgranično, i oči da vide beskonačno. Ili sam možda mornar bez mora, i gusar bez broda. Nešto kao Petar Pan nasukan u ravnici Panonije. Ko zna!? Verovatno sam kralj bez kraljevstva, Princ bez mača. Obućar koji popravlja svet. Marioneta čije konce pokreće zvezda. Pastir koji skuplja mirise šume u frulu I pretvara ih u zvuke. Možda sam… Možda sam… Biće ipak da sam samo obično DETE.