fbpx
spot_img

Oblak

slikezadesktop.com
slikezadesktop.com

Razapni nebo između prstiju
I mali oblak rukom ulovi
Pa uzmi vezu najčvrstiju,
A onda u beskraj plavi zaplovi.

Neka te nosi to parče kišice
Ko moje srce žedno očiju,
Zamisli da si upregla ptičice
Kao u bajci zlatnu kočiju.

Ispruži ruke iznad krovova
I čeznje koja čekanje razjeda,
Zažmuri ponad užasnih rovova.
Sakrij se od tajnih zaseda.

Neka te čuva daleka misao
I grumen uzdaha voljena da si,
O, kako bih slatku kišu opisao
I pustio da me sa tobom kvasi.

Razapni nebo iznad dlanova
I mali oblak od pene kudravi.
Zapevaj pesmom belih ždrlova
Da svemir bukne od naše ljubavi

Prethodni tekst
Sledeći tekst
Tode Nikoletić
Tode Nikoletić
Ko sam zapravo ja? Pesnik? Sanjar? Putopisac? Snohvatač? Mali svitac čiji sjaj obasjava one koji vole, one koji rastu do deteta, One koji imaju krila da lete u bezgranično, i oči da vide beskonačno. Ili sam možda mornar bez mora, i gusar bez broda. Nešto kao Petar Pan nasukan u ravnici Panonije. Ko zna!? Verovatno sam kralj bez kraljevstva, Princ bez mača. Obućar koji popravlja svet. Marioneta čije konce pokreće zvezda. Pastir koji skuplja mirise šume u frulu I pretvara ih u zvuke. Možda sam… Možda sam… Biće ipak da sam samo obično DETE.