Došao sam brzim iz Zagreba,
usijane šine, zrak podrhtava,
sve je kao fatamorgana
miris pragova, katrana,
tragovi na šljunku
strojnoga ulja
toplina me dočekala
stanica širi vrata
u znak dobrodošlice
ispred mene široke ulice
moj grad se raduje mome povratku
prepoznajem neka lica
u meni pjeva ravnica
temperature su visoke
s primjesom sparine
i sremske prašine
po betonu opali dudovi
kloparaju kotači fijakera
kaska riđan uz topot potkova
u meni radost
sjećanje na mladost
na tople dane
na ljetne terase
i noćne kavane
na one noći duge
ljubavi tajanstvene
žene neljubljene
plažu na Savi
društvo uz gitaru
snove o budućnosti.
Nostalgija,
toplina oko srca
i želja da se ponovi slika.
Sve je to daleko
u meni pohranjeno
izbija u ljetne dane
i kopa stare rane,
jedva čekam da svane
da rastjera san.
