Razlilo se užareno žumance
plavetnilom uzavrele tave,
cvrči dan, izgara zrak.
Sava se u svome koritu brčka
i svoje vodene ruke širi,
grli kupaće, mami neplivače.
Oko skakuće po namreškanoj vodenoj površini,
sjene se izdužile, zakačene o travke
nestaju u daljinama
Odlazi još jedan istrošeni dan
s večeri na spavanje,
jutro će ove noći svratiti negdje drugdje
nekoga drugoga buditi.
Hor žaba s obližnjih bara
ispunjava noćnu tišinu,
s druge obale iz vrbika
orkestar zrikavaca u terci odgovara.
U mrkloj noći sve do ponoći
besan gledam u tminu,
u mome uhu umilna muzika,
borovi tenori, hrastovi basovi,
tišina koja opija.
Iz šume kreću horde krvopija
tijelo meta, pod ubodima se uvija.
San ljetne noći
postaje rat do istrebljenja,
vrti se kazaljka oko svoje osi
komarac svojim rilom probada uznojenu kožu,
kapi krvi presijavaju se na odbačenom nožu.
Dosada nagriza živčani sustav
nesanica otupila osjetila
izmiješali se jučer, danas, sutra,
čekam pijetla da sunce iz tame izvuče,
na istoku izmaglica
pali se dnevna sijalica na tamnom platnu
nepoznatog majstora.
Vama koji volite poeziju, jedna moja iz 2019.
