Selidbe su trajale dugo,
prozori su stražarili
na kapijama mojih predgrađa
Selidbe su trajale dugo,
pragovi nijemih vrata pjevali su
pjesmu skovanu od tuđih cipela
Selidbe su trajale dugo,
krovovi kuća su sanjali da se
pretvaraju u krila, htjeli su da odlete
Od predgrađa, od grada,
od selidbi, od neživog života,
od nemrtve smrti, od kuća koje nisu dom
Dvorišta su svanjavala ispod ruševina,
ruševine su postajale igrališta naših djetinjstava
Ulice su rasle između blata i rata,
između juče i sutra,
hodnici su se pretvarali u sokake
i stezali dušu prolaznika
Putevi su nicali ispod koraka izbjeglica,
ispod kolona prognanih jadnika
I ruže, i trnje, i korov i cvijet,
u istoj bašti baštovan i strašilo
I spakovani koferi,
i prazni džepovi,
i tuđa zemlja u domovini
I tuđi ljudi u istom narodu,
i ista vojska u različitim uniformama
I isti grijesi i ista sudbina
krili su se iza drugačijih imena
Sanjao sam jedan život,
to nije bilo priviđenje
To nisam bio ja,
to nije bio moj život, ni moj rat
To nisu bile moje selidbe,
ni moje pobjede ni moji porazi
Sve je bilo tuđe i sve je meni pripadalo
I sve se to dešavalo meni
i sve to nisam doživio ja
Već sin moga oca, jedinac,
onaj isti što nosi moje ime
Moje godine, i moja sjećanja, i moje kofere
Onaj isti što pakuje osmjehe
u maramice i krije ih ispod miške
Vidio sam strah
Selidbe su trajale dugo,
selio se moj život
Vidio sam bijedu
Selidbe su trajale dugo,
u mom dvorištu, u mojoj kući,
u mojoj sobi, Ispod moje kože,
u najdubljoj misli, u zjenici oka,
na vrh jezika, pod kapcima
Nisam se selio ja, selili su se gradovi
iz mog predgrađa, iz moje mahale
Nisam se selio ja,
selila se zemlja iz moje ulice
Selidbe su trajale dugo,
jedna me na kraju sigurno čeka
Kao što pjesme gaze u moj život,
marširaju i ulalze preko praga mojih vrata
Prolaze kroz kapije mojih godina,
zavlače se ispod tepiha,
čuče ispod prozora
I sanjaju moje slatko nebo
Pijani cigani sviraju tamo iza ugla,
i moj Rajče svira jednom Miki
I stara ciganka mi svake noći
na raskršću prodaje ušećerene jabuke
I ja svake noći bacam kofere
u nekakvu strašnu provaliju
I igram kolo na ruskim njivama
Palim logorske vatre I pečem kestenje,
smijem se mojoj sjeni što se gubi u plamenu
I opet bacam cipele u žar
da izgore koraci I pogrešni putevi
Izbrišite put do suza, to vam naređujem
Izbrišite sve što vodi tamo
gdje vas odvesti ne smije
Probudite se iz snoviđenja
Probudite se iz priviđenja
Obucite iskren osmjeh,
makar vas prozvali klovnovima
Obucite iskrenu radost,
makar vas nazivali ludacima
Zaboravite svoj zaborav,
jer zaborav je sebe već davno zaboravio
Evo, došlo je Sunce
i ja mu pjesme dajem
kao djeca zagrljaj što daju
I nove pobjede ljubavi
osvajaju frontove mojih nemira
I novi glasovi razuma
osvajaju polja bezumlja
I neki tihi šaptaji nadglašavaju
buku i bijes i smiruju krike
Evo, dolaze neki novi dani
kao pljusak posle žege
Dolaze neki novi brodovi u luku,
Kapetan ponosno stoji na palubi
I čekaju na nove plovidbe
Dolaze neki novi stihovi u moje pjesme
Drže me daleko od moga ludila,
Drže me daleko od snoviđenja
