
Kada biste otišli na nebo videli biste mog tatu kako čim se probudi majstorski rešava zamršene matematičke zadatke, igra mice sa anđelima, rastavlja satove na deliće pa ih posle teže sastavlja, gubi dokumenta iza ogledala, šali se sa decom i izmišlja im slatke nadimke, sedi satima i gleda u neko nebesko more, piše pesme o pticama, uzbuni se lako ali odmah oprosti, drži knjige tamo gde im nije mesto, uvek govori istinu.
Kada biste otišli na nebo videli biste pored mog tate moju ljubav, kao klupko koje se pored njega odmotava, kao kuglastu munju koja je tu da treperi i da pazi.
Izvor: www.samovoli.wordpress.com



