fbpx
spot_img

Razgovaraonica sa Nedom: Bend Srčani udar, “Vukovi sa Ontarija”

N.G: Bend Srčani udar osnovan je, sad već daleke, 2004 godine. Kako je došlo do tog prvog okupljanja tadašnjih članova benda? Kako sve to izgleda, započeti tako nešto, daleko od matice?

S.U: Počeli smo bez nekog plana, jednostavno četvorica muzičara se sastajalo jednom nedeljno za svoju dusu. Svi smo se malo u to vreme uželeli svirke, pa smo odlučili da se time malo ozbiljnije bavimo, pa je napravljen i prvi demo snimak autorskih pesama, od kojih je kasnije nastao album „Mrtvo Hladno“.

N.G: Već  na albumu prvencu „Mrtvo Hladno“ 2005 god. imali ste sjajnu saradnju. Naime, na tom albumu gostovao je  Alen Islamović, gde su se izdvojili hitovi  „30 Kvadrata, „Heroj“i Kapija“. Kako je došlo do ove saradnje Alena i Vas?

S.U: Shvatili smo odmah u startu da, s’obzirom da smo dijasporski bend, i da se do tada ni jedan ndijasporski rock bend nije plasirao u matici, odluČili smo se da sklopimo saradnju sa nekim renomiranim pevačem. Nekako su pesme sa demo snimka vukle na Alena Islamovića, pa smo došli do njegovog broja preko našeg organizatora koncerata u Kanadi i Americi, Jasenkom Smajevićem, koji nas je povezao. Alen je naravno bio „zatečen“ pitanjem jednog neafirmisanog benda/projekta „da li bi hteo da nam budeš pevac na albumu prvencu?“. Ali je ipak rekao da mu pošaljemo demo na preslušavanje. Nakon nekoliko dana me je nazvao i rekao: „Ej, stari, sviđa se meni ovo. Ajmo raditi.“

N.G: Kako je publika u Kanadi reagovala na Vaše stvaralaštvo? Koliko je lagano ili teško doći do šire javnosti našim ljudima koji žive van granica naše države?

S.U: Pa ono što je jako malo je poznato u matici, je to da dijaspora, specifično Kanada i Amerika, imaju jako veliku, aktivnu i ustaljenu scenu. Od lokalnih rock bendova u skoro svakom većem gradu severne-amerike, pa preko kafanskih tezgi, dj-a, redovno se održavaju koncerti i gostovanja  nasih ex-yu zvezda i bendova, u svim žanrovima muzike. Ta severno-američka dijaspora je jedno ogromno tržište samo u sebi, koje broji preko 3 miliona ljudi sa exyu područja. Publika nas je ovde od prvog dana odlično prihvatila, jer smo na neki način kontinuitet melosa osamdesetih, sa malo čvršćim zvukom i aranžmanima.

N.G: Do sada ste objavili sedam studisjkih albuma od kojih je jedan na engleskom jeziku. Koji je tim koji radi na njihovim tekstovima, aranžmanima?

S.U: Uglavnom muziku i tekstove radim ja, usnimi se demo verzija, bend posluša i ako se svima svidi, radimo svi na aranžmanima.

N.G: Pomenuli smo saradnju sa Alenom Islamovićem ali je još niz zaista sjajnih i uspešnih saradnji iza vas. Možete li nam reći nešto više o njima?

S.U: Na poslednjem albumu „Sve ili Ništa“ smo hteli da napravimo jedan vremeplov. Na njemu su gostovali Alen Islamović, Zlatan Čehic Čeha, Zanil Tataj Zak, Lana Skrgatić i Ante Toni Janković. Kako je inspiracija dolazila, tako smo radili pesmu za pesmom i doterali do duplog albuma sa 18 pesama i 18 spotova, od kojih se 11 našlo na Top Listi Radio BG-202. Svaka pesma je neka priča sama za sebe, a dueti sa Bobanom Vitasom i gostima su ispali odlični. Jako draga saradnja sa svima.


N.G: Kada već govorimo u stvaralaštvu i uspesima, važno je spomenuti i činjenicu da je Vaša pesma „Frozen Ponds“ ušla  u uži izbor nove himne kanadskog hokeja. Koliko je to značilo bendu i možda, proširilo broj publike do koje dopiru zvuci Vaše muzike?

S.U: Da, takmičenje je islo preko CBC Music, za njih smo izdali album „Hell No“, a pesma „Frozen Ponds“ ušla u uzi krug Top 5 pesama, vrtela se jako mnogo na nacionalnim frekvencijama za vreme konkursa. To je bilo zanimljivo iskustvo, ali više kao projekat, jer su nam ambicije da osvojimo deo domaćeg rok tržišta.

N.G: Cilj Vam je, između ostalog, dopreti do naše i Vaše domaće publike. Da više bude dostupna ljudima koji žive ovde kao i mogućnosti da Vas vide i čuju uživo. Nedavno ste nastupili na Banjalučkim Danima Muzike. Kakve utiske nosite iz Banja Luke?

S.U: Banja Luka je jedan predivan grad, organizacija je bila na nivou, ozvučenje, bina i naravno publika je bila za svaku pohvalu.

N.G: Nakon toga imali ste takođe uspešnu svirku u Šapcu. Kako domaća publika reaguje na Srčani udar?

S.U: Takođe fenomenalna organizacija i atmosfera u klubu Mokambo, u organizaciji Dejana Lazarevića, a publiku je zagrejao bend „Plutonija“. Ima tu raznih reakcija. Nekima zvučimo kao staromodan bend osamdesetih, nekome moderniji nastavak osamdesetih, a opet nekima kao nešto sasvim novo. Ukusi su drastično specifični, čak od pesme do pesme, a kamo li žanra i jedne epohe. Elem, nama se sviđa ovo što radimo, ne pratimo nikakav trend, niti smatramo da treba da usavršavamo našu muziku na neke moderne „standarde“. Mi se ponosimo time što su nam snimci sirovi, gde ima i dinamike i grešaka, jedan prirodan i iskren pristup pesmama koje pravimo. 

N.G: Kakvi su planovi benda u nekoj bliskoj budućnosti? Koliko će često domaća publika biti u prilici da vas sluša uživo u nekom narednom periodu?

S.U: Plan je definitivno da povećamo broj gostovanja, koncerata, festivala, moto skupova itd. Nama se jednostavno svira, ta energija koju dobijemo od publike je kao magija.

N.G: Da li je neki novi album u pripremi? Ostajete li u svom, već prepoznatljivom, ritmu?

S.U: Da, album se sprema, već imamo 9 pesama snimljenih, planiramo jos 2-3 pa ćemo u novembru najverovatnije objaviti preko neke domaće diskografske kuće. 

N.G: Ekipa portala Pokazivač želi Vam mnogo uspeha u životu i radu uz obećanje da ćemo i nadalje pratiti Vaš rad i stvaralaštvo. Srećno i uspešno! Hvala Vam na izdvojenom vremenu.

S.U: Hvala Vama!

Razgovor vodila Neda Gavrić

Neda Gavrić
Neda Gavrić
Rođena u Banja Luci 1980. godine. Objavila tri zbirke poezije. Sav prihod od prodaje knjiga poklonjen je Udruženjima roditelja dece sa posebnim potrebama. Dobitnik Vidovdanske povelje za humanost, očuvanje tradicije i kulture svog naroda. Učesnik je mnogih Međunarodnih festivala, kako u regionu tako i širom Evrope. Njene pesme su se našle u par domaćih antologija i nekoliko evropskih. Pesme su prevođene na nemački, engleski, turski, rumunski, ruski...Član je Udruženja književnika Republike Srpske i Udruženja književnika Srbije. Živi, radi i stvara u Parizu, gde je od skoro i član " Pesnika pariskog okruga".