fbpx
spot_img

Reč oštra kao žilet i blaga kao povetarac u predvečerje

Možeš li, pesniče, opijen olujama

Na burnim raskrišćima života,

Pevati o zaključanim odajama

Koje skrivaju suštinsko n i š t a?

 

Mrak miriše na čežnju lavande

I igru leptira u uličnim svetiljkama,

Zalutali pogled sa mansarde

Predgrađa pakla i trag plavog na rukama…

 

Šta je (s)misao poezije?

Kaži, šta je svega smisao?

Reč, oštra kao žilet

I blaga kao povetarac u predvečerje,

Da li može promeniti svet,

Ovaj svet, mračan i pokisao?Nataša Stanić

Nataša Stanić
Nataša Stanić
Rođena u Trebinju, čitavo stoleće posle velikog pesnika Dučića, i nastavlja da korača stazama stihova, dok šušte jablanovi. Piše poeziju i prozu. Član Udruženja Književnika Srpske, ali pošto se bavi i glumom, srećna je što je primljena zajedno sa slavnim Kusturicom. Ne voli da govori o sebi, to prepušta svojim delima. Nikad se ne predaje i nikad ne odustaje... Voli umetnost i sport. Prašta ljudima i veruje u Boga.