fbpx
spot_img

Satirična priča Dragan Vugdelić

MURO

 

Navali se Amerika i ostali zapadni svijet da po svaku cijenu uzmu Crnu Goru pod svoje, da se ne bi nedaj bože tu usekali Rusi.

Ne prestaju da dolaze raznorazne delegacije i predstavnici, visoki i poniski, ometaju o jadu policiju da ih čuva i obezbjeđuje put, i krstare s kraja na kraj zemlje, odnosno od trpeze do trpeze na kojima se najviše kosijerom feta ista ona pršuta za koju vele da ne može u Evropu jer – pošto je sušena na dim od našijeh drva – izaziva rak. I nalivaju se vinom koje isto tako ne može tamo jer je prejako, ima previše tanina i ko zna uz još kakve zamjerke. I rakijom te prejaka i, zabrani bože, od neprskanoga voća, ali ovi domaći kazani jedva postizahu da napeku koliko ju oni mogahu popit. A koliko sve to košta jadnu Crnu Goru –  za to je njih ponajmanje briga.

I tako jednoga dana dođe i najviši predstavnik, nečesovi Mur, sa zadatkom da nas ubijedi da je jedino rješenje za sve naše probleme ulazak u NATO. A imade se šta viđet od njega; za razliku od onoga prije te nam je dugo solio pamet i ne biješe ovijema našijema ni do ramena, ovi mogaše š njima jedanak na čelo stroja.

Okupiše domaće vlasti narod na veliku poljanu đe će im se taj obratit i objasnit šta to znači za ovu malu zemlju. Skupi se bogami podosta duša, iako neki primijetiše da nema nijednoga iz jedne etničke grupe od mnogijeh koje čine Crnu Goru, niti onija što graju ispred Skupštine i uzimaju plate a da ne ulaze u nju.

I poče on:

“Gospodo, kada postanete član NATO bićete zaštićeni i mnogo bezbjedniji…”

Zgledaju se Crnogorci – čini se da im nije sasvim jasno šta to znači, odnosno od koga ili čega će bit zaštićeni kad skoro svake neđelje se čuju ili čitaju izveštaji da je Crna Gora bezbijedna država. No, ipak to pozdrave aplauzom, uz uzvike “Muro, muro!”

Onome se to odobravanje dopadne, pa nastavlja s malo više žara.

“Kad vas mi poklopimo počeće naveliko da pristižu investicije…”

Zgledaju se Crnogorci – malo-malo čuju i čitaju da u ovu zemlju investiraju naveliko Kinezi, Rusi, Arapi, Azerbejdžanci i mnogi drugi i bez NATO-a. Ali lijepo im to zvuči pa malo jače udare dlanovima, i još veći broj njih usklikne “Muro, muro!”.

Onaj već vidno ushićen, nastavlja:

“Otvoriće se puno novih radnih mjesta…”

Zgledaju se Crnogorci – nedaj bože da ćemo morat da radimo, ali valja se ovoj našoj đeci dofatit kakve plate, pa još jače zapljeskaju i skoro svi uzviknu “Muro, muro!”

Onaj već skoro pada u trans:

“Mi ćemo vas čuvati od terorizma…”

Zgledaju se Crnogorci – okle terorizam ođe!? A kako sebe ne zaštitiše no im malo-malo bombe nose i živote i zgrade i autobuse i željeznice. No, opet, udare u najjači aplauz uz gromoglasne uzvike “Muro,muro!”

Kad je još pofalio Crnogorce na dosadašnje učešće u Afganistan i rekao da će posad da idu u prve borbene redove, pomisliše oni da će im se sinovi počet vrćat u one crne vreće, ali daće bog da se i mi nečega dofatimo i da se bar pošteno ispucamo, kad ođe ne daju. A kad jedan iz mase viknu “Biće medalja!”, od pljeska i uzvika “muro, muro!” nije se moga čut ni oni najveći avion te ide za Ameriku.

Onaj već van sebe od zadovoljstva završava na nekakvome naškome jeziku: “Uala uam!”.

Nadležni organi države, pošto su mu prethodno pokazali sve mogućnosti za baze i smještaj tih bjelosvjetskih snaga reda i bezbijednosti, povedu ga da još vidi “divlju ljepotu”: gradnju, zapošljavanje, taksiste, ekonomiju… I onda ga smjeste u drveni stan na jednome katunu visoko u planinu đe nema vode i struje, prethodno uspjevši da ga očiste od buva i miša (stan!). I postaviše perjanike okolo da ga čuvaju.

Neđe oko ponoći, kako se najeo kačamaka i jarduma, a prije toga dobrano nalio šljivovicom, diže se onaj porad sebe kraj jedne kleke. Perjanici osmotriše dobro kad izvadi onu rabotu, zglednuše se, ali kamena lica i oči uprtih u vrhove na drugu stranu doline, sačekaše da se vrati u postelju. Pa će poslije Draško Joku:

“Ada, viđe li bogati, ono? Onolika maljuga a onako mu mali muro!”

 

Dragan Vugdelić

Deana Sailović
Deana Sailovićhttps://deanasailovic.wordpress.com/
Satiričar, autor tri knjige “Princeza na zrnu razuma” , “Elektronska ispovedaonica” i "Koji sam ja meni idiot". Priređivač knjige "Žena i aforizam". Član Udruženja književnika Srbije, Društva književnika Vojvodine i Beogradskog aforističarskog kruga. Urednik satirične redakcije na Pokazivaču.