fbpx
spot_img

Sinapsija pogleda mog’

A mene da se pita;

Noć bi još potrajala,

Zora bi svoje čari za poslije odložila,

Zvjezdice bi još uvijek plesale
Nebeskim podijumima,
A tišina bi odjekivala drumovima.

Ulice bi bile pijane,
I sve bi se ljuljalo;
Što od muke, što od slasti,
A skupe avione
Zamijenili bi oblaci.

Ljubav i strast
Ruku pod ruku bi se šetale
U vojničkim odorama.
Tuga i nesloga
Bile bi na nišanu;
Da prežive imale bi
Minimalnu šansu.

Ruže bi cvjetale
Gdje god čeznja baci oko,
A nemire bih zakopala
Negdje daleko i duboko.

Da se mene pita;
Dan bez osmijeha
Bio bi zakonom zabranjen,
A onome tko osmijehe poklanja,
Bio bi uručen trofej.

Sve bi bilo drugačije
Mene da se pita;
Svi bi imali svojih snova
Drugu polovicu,
Života svog’ razglenicu.

Taj njegov neodoljiv glas, prodoran pogled
I diskretan osmijeh
Sinapsija bi bila pogleda mog’,
Al’ mene nitko ništa nije pitao…

Selma Huskić
Rođena 16.10.1991. godine u Doboju. Sa svoje nepune dvije godine ostaje bez svog prvog najvažijeg muškarca u životu žene, bez oca. Odrasla uz pregršt ljubavi majke. Školovanje završila u Odžaku. Godine 2010. seli se u Njemačku, Hamburg. Pisanjem se bavi od osnovne škole. Prvu zbirku pjesama pod nazivom Sub Rosa izdaje 2015. godine. Nada se da će naći svoje mjesto pod Suncem u svijetu poezije.