fbpx
spot_img

SLUČAJNO

foto:Marko Marković
foto:Marko Marković

Slučajno smo se prvi put sreli
I slučajno se pogledali,
Sasvim slučajno nešto smo hteli,
A šta je to, još nismo znali.

Slučajno smo išli u kino
I jedno kraj drugog slučajno seli,
Slučajno nam je bilo baš fino
I skroz slučajno smo kokice jeli.

Slučajno smo se malo dotakli
I slučajno smo rumeni bili,
Posle smo u šiprag krišom umakli,
I slučajno se poljubili.

Slučajno ljubav od tada krenu,
I nemir što nam košulje skroji,
Slučajno nas u jednom trenu
Neka prelepa magija spoji.

Sada se volimo osećajno
I slučajno nam cveta sreća,
U srcima priču čuvamo slučajno
Da nas na prvu ljubav seća.

Prethodni tekst
Sledeći tekst
Tode Nikoletić
Tode Nikoletić
Ko sam zapravo ja? Pesnik? Sanjar? Putopisac? Snohvatač? Mali svitac čiji sjaj obasjava one koji vole, one koji rastu do deteta, One koji imaju krila da lete u bezgranično, i oči da vide beskonačno. Ili sam možda mornar bez mora, i gusar bez broda. Nešto kao Petar Pan nasukan u ravnici Panonije. Ko zna!? Verovatno sam kralj bez kraljevstva, Princ bez mača. Obućar koji popravlja svet. Marioneta čije konce pokreće zvezda. Pastir koji skuplja mirise šume u frulu I pretvara ih u zvuke. Možda sam… Možda sam… Biće ipak da sam samo obično DETE.