Ne beri krin
latica belih,
iz kamena izrastao,
ne diraj zanosne
u verse utisnute
strasti južnjačke,
ne slušaj pesme
iz nečuja izrasle –
ponornice žubor.
Kad se duša preda
Svetlosti –
milosti istine,
potečeš u Tajanstvo –
u dubine beskrajne
razgovora duša,
neiskazivo ozarje srca,
i tvoja suza razluči
čiste Ljubve reč – čekam te!




