Prete mi neznalice
spodobe današnjice
klovnovi u cirkusu
za nevernike ima mesta
još u jednom autobusu
izlizane sećanja mašte
Svetionik mi otvara put
skrhan cvet žut nepromišljeno
miriše na letnju kišu
dok se laste raskošno viju
ovaj dan mi je prošao brzo
zaboravljam i da mislim
na sve sam se navikao sporo
obučen u svetlosnu odoru
obasut zlatnom gorom
carskog nameta i odluka
ovaj mi dan na oluku visi
da spustim prezir iz oka
ispletem nežno srce
što tri puta kuca za mene
dok čitam pesme na glas!
