fbpx
spot_img

Stefan Simić: ***

Nikada mi nismo bili jedno za drugo
Samo smo bili toliko usamljeni
Da nismo imali drugog izbora

Ona je meni bila sve ono što nisam imao
Zamena za ljubav i strast
Kao i ja njoj

Vremenom smo se navikli
Naše različitosti su nam sve manje smetale
I počeli smo da se prihvatamo

Danas smo samo prijatelji
Ne više ni ljubavnici
Ona je pronašla ono što je tražila
Ja nisam
Ali ne želim više da joj smetam
I da joj se mešam u život

Bila mi je sve ono što druge nisu znale da mi daju
Devojka, sestra, majka, prijatelj

Bio sam joj sve ono što drugi nisu znali da joj daju
Podrška, snaga, poverenje, zadovoljstvo

Bili smo savršeni
Zato što se nismo zavaravali onim zauvek
Ona je znala da je u budućnosti čeka neko drugi
Ja sam znao da to neće biti ona

Kada god smo se viđali
Činilo se kao da je poslednji put

Ili bih ja došao ili bi ona došla

I spasili smo jedno drugom toliko promašenih noći

Manje je bolelo uz nju

Podsećala me kako se miluje i ljubi

Podsećao sam je šta znači biti poželjna i voljena

Voleo sam u njoj ženu
Volela je u meni muškarca

Danas smo samo prijatelji
Kažem samo jer smo mogli da budemo mnogo više

Ali nismo hteli da kvarimo život onog drugog
Davali smo i dobijali samo najlepše

A za ono ostalo neka se pobrinu drugi
A za ono ostalo neka se pobrinu druge

Stefan Simić
Stefan Simić
Rođen 1989. godine u Paraćinu. Studira Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Svoju prvu knjigu „Pustite nas“ objavio je 2012. godine, a knjigu „Odjeci ljudskog“ 2013. i 2014. (drugo dopunjeno izdanje). Specifičnim stilom pisanja i otvorenim načinom izražavanja na nastupima privukao je pažnju u Srbiji i zemljama ex-yu.