fbpx
spot_img

Stefan Simić: Umesto formalnih čestitanja

Uskrs je danas, jedan od dva najveća hrišćanska praznika, umesto formalnih čestitanja napisaću vam nešto drugo.

Vera se, prijatelji moji, ne dokazuje brojem poslatih čestitki, ili količinom ispečenog mesa, vera se dokazuje 365 dana u godini, na svakom koraku – pažnjom, brigom, saosećanjem, zajedništvom, poštovanjem, ljubavlju. Vera se dokazuje u odnosu prema zajednici, prema ljudima sa kojima se živi, prema prirodi, planeti uopšte.

Zaboli me laž i licemerje svih onih koji su najglasniji u vreme praznika, a poznato je kako žive i kakve primere daju.

Obračunavaju se svuda, gde god da se pojave, sa idealima, borbom, žrtvovanjem i odricanjem ljudi za opšte dobro. Obračunavaju se sa svim onim, što ima veze sa hrišćanskim idealom apsolutne ljubavi, pravde i lepote. Obračunavaju se sa ljudima, koji imaju više ciljeve, ili svojim životom pokušavaju da ukažu na ono što je istinsko, a ne prizemno i banalno.

Ne volim da mi priča o Bogu neko ko ne poštuje božansko u čoveku. Kada kažem božansko, mislim na stvaralačko, ljudsko, životno.

Kada već verujete u njega i usuđujete da tako olako izgovarate njegovo ime, i pozivate se na njegov lik i delo, zašto onda ne poštujete božanski lik u svakom čoveku?

Stidim se kada vidim ko sve i na koji način proslavlja Uskrs.

Najveći licemeri u vreme praznika postaju najveći vernici. Iz pomodarstva, iz navike, iz sujeverja…

Nije mi samo jasno gde nestane ta dobrota i zanos tokom godine?

Gde nestanu sve one najlepše želje i otvorenost srca?

Za vernika, čoveka odanog hrišćanskim idealima, Uskrs je svakog dana, ili nikad.

Šta znači proslavljati Uskrs tek onako, radi reda?

Zašto ga uopšte onda slaviš?

Zbog komšija, rodbine, griže savesti?

Nisu Božije zapovesti knjiga recepata, koja se koristi samo u vreme praznika, Božije zapovesti su nešto sasvim drugo.

Sve je više onih, koji veruju iz marketinških razloga, koriste praznike da bi kupovali naklonost svojih klijenata.

Zar je i kladionicama Uskrs, bankama, velikim kompanijama i korporacijama koje su odavno zaboravile i na ljude, a kamoli na Boga.

Da li su i one stvorene po Hristovoj zamisli, ili se radi o nečemu drugom?

Zar je moguće da je Uskrs i onima koji služe „đavolu“?

Zar je moguće da se svi mi istom Bogu molimo?

Ako nas je sve stvorio Isus Hrist po svom božanskom liku, ako smo svi mi braća, zašto se ne ponašamo kao braća.

Po hrišćanskom predanju, Isus je bio jedan od najvećih stradalnika u istoriji, izdat, gažen, proganjan, i to sve zato što se žrtvovao i uložio celog sebe u borbi za opšte dobro.
Kako se vi odnosite prema savremenim borcima koji se žrtvuju i žele od ovog sveta da načine ugodno mesto za život, rajski vrt, a ne dolinu suza.

Ne zaboravite da vi živite u Hristovom vremenu, vi, takvi, malograđani i konformisti, klimoglavci i pomodari, vi biste bili njegovi najveći protivnici, vi biste bili deo one mase, one rulje, koja ga je razapela na krst i radovala se tome.

Nije nevernik čovek koji ne veruje u Boga, već onaj ko je napustio ljudski put i obesmišljava sve ljudsko oko sebe.

Ja ne verujem u Boga, to je moje ljudsko pravo, ali zato verujem u čoveka
Da li sam zato veći grešnik od vas?

Verujem u Isusa Hrista kao čoveka, isto kao što verujem i u druge borce za slobodu, i u njima vidim svoje prijatelje, saborce, braću

I ako već toliko verujete, i ako vam je već toliko stalo do vere, pustite i druge da veruju u svoje ideale.

Zašto je vaša vera svetlija od vere drugih?

Ovih dana će cela Srbija biti u duhu Uskrsa, zašto se ta Srbija ne bi okupljala i oko borbe za pravedno društvo, oko borbe protiv kriminala, primitivizma, protiv svega što je napuštanje ljudskog puta?

Dosta smo se okupljali u ime bogova, hajde da se okupljamo i u ime ljudi, hajde da radimo nešto korisno u ime svih nas?!

Uskrs je sutra, svi vi koji od toga pravite feštu, setite se Isusovog života, i setite se njegovih stradanja. Njegova patnja, herojska žrtva za dobro treba da bude podsticaj i inspiracija ljudima za herojstva u svojim životima, i u svom vremenu.

Kada ćemo, za početak, da naučimo da poštujemo patnje drugih, da istinski saosećamo ili bar da ne smetamo, a ne da kopamo po tuđim ranama.

Kada ćemo da naučimo da poštujemo dostojanstvo drugih ljudi i integritet njihove ličnosti, a ne da se pravimo da sve znamo, da smo svuda bili i sve videli?

Uskrs treba da bude poziv na savest i odgovornost. Uskrs treba da bude praznik čoveka, pobunjenika, čoveka koji se žrtvovao za ideju opšteg dobra, i svega što je ljudsko, i poziv na borbu protiv svega što je neljudsko i uništava život na zemlji.

Zar to nije Hristov put?

Zar to nije jedini istinski put zarad dobrobiti svih?

Ko to nije shvatio, nije shvatio Isusovu žrtvu.

Stefan Simić
Stefan Simić
Rođen 1989. godine u Paraćinu. Studira Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Svoju prvu knjigu „Pustite nas“ objavio je 2012. godine, a knjigu „Odjeci ljudskog“ 2013. i 2014. (drugo dopunjeno izdanje). Specifičnim stilom pisanja i otvorenim načinom izražavanja na nastupima privukao je pažnju u Srbiji i zemljama ex-yu.