fbpx
spot_img

Hirošima, pa Nagasaki: Čovek koji je preživeo dvostruki atomski udar

Tsutomo Jamaguči verovatno je jedini čovek na svetu koji je preživeo dva udara atomske bombe u razmaku od samo tri dana. Ovaj inženjer nalazio se u Hirošimi na poslovnom putu za račun kompanije Micubiši, a baš kada se pripremao na odlazak iz grada doživeo je nešto što niko pre u istoriji sveta nije – Amerika je bacila svoju prvu atomsku bombu na Japan.

Jamaguči je bio među malobrojnim preživelima, a onda je brže bolje odlučio da se vrati kući svojoj ženi i detetu. Bio je to 6. avgust 1945. godine i svet posle tog datuma nikada nije bio isto mesto. Amerika je odlučila da eksperimentiše sa novom vrstom eksploziva i natera Japan na kapitulaciju.

Tek je prošlo osam časova ujutru kada je čuo huk aviona B-92 koji je ispustio bombu zakačenu za padobran. Video je bljesak i legao na zemlju. Udarna sila podigla ga je i zavrtela u vazduhu.

– Nisam znao šta se događa. Mislim da sam neko vreme bio u nesvesti. Kada sam se osvestio bilo je to kao početak filma u bioskopu, kada je ekran taman i frejmovi isijavaju bez ikakvog zvuka. Sve je bilo crno i ništa nisam video – rekao je Jamaguči objasnivši da je svojim očima video oblak u obliku pečurke iznad Hirošime.

Pretrpeo je opekotine i oštećenje sluha, kao i dvojica njegovih kolega koji su takođe preživele nuklearni napad. Sutradan su odlučili da napuste Hirošimu.

Na putu ka železničkoj stanici nailazili su na izmasakrirana tela, a gradski mostovi bili su uništeni. Svedočio je da su na jednoj deonici morali da preplivaju reku pritom sklanjajući gomile leševa koje je voda nosila.

Voz je bio ispunjen preživelim ljudima koji su pretrpeli ogromne opekotine. Uputili su se kući u Nagasaki.

Šesnaest sati nakon eksplozije tadašnji predsednik SAD-a Hari Truman objasnio svetskoj javnosti nuklearni napad sledećim rečima.

– To je iskorišćavanje osnovne snage univerzuma – izjavio je Truman, a kasnije je predočio da se za Japan spremala „kiša uništenja kakva nije viđena u istoriji univerzuma“ u slučaju da se nisu odlučili na predaju.

Istog trenutka kada je bomba eksplodirala u Hirošimi i okolini momentalno je poginulo više od 80.000 ljudi, a još desetine hiljada umiralo je u nedeljama nakon.

Jamaguči je stigao u Nagasaki 8. avgusta rano ujutru. Otišao je u lokalnu bolnicu na previjanje kod doktora koji je bio njegov školski drug. Rane su bile toliko stravične da ga stari prijatelj nije prepoznao, kao ni Jamagučijeva familija. Kako je bio previjen zavojima i bandažerima, majka ga je čak optužila da je duh!?

Pored toga što je bio u bolovima, u jutro 9. avgusta odlučio je da se javi u kancelariju kompanije Micubiši u Nagasakiju. Sastao se sa direktorom, koji je zahtevao potpuni izveštaj o dešavanjima u Hirošimi. On mu je ispičao za bljesak, pečurku, stradanja, a direktor ga je prekinuo i optužio ga da je potpuno poludeo. Nije verovao kako samo jedna bomba može uništiti čitav jedan grad.

Bilo je oko 11 časova izjutra i Jamaguči je bezuspešno pokušavao da objasni šefu i uveri ga u istinitost priče. Tog trenutka on je kroz prozor kancelarije ponovo ugledao identični bljesak. Bacio se na pod trenutak pre nego je udarni talas razneo čitavu kancelariju.

– Mislio sam da me je oblak pečurke pratio sve od Hirošime – ispričao je kasnije za magazin Indipendent.

Bomba bačena na Nagasaki bila je još razornija i snažnija od one koja je uništila Hirošimu. Brdovito gradsko jezgro, kao i ojačanja na stepeništu kancelarije pomogli su mu da preživi i ovu nuklearku.

Jamaguči je bio toliko nesrećan da drugi put u tri dana doživi nuklearni napad, ali i neverovatno srećan da i drugi put preživi piše history.com.

Požurio je kući nadajući se da su nekim čudom njegova žena i sin ipak živi. Njegove molitve uslišene su i oboje su pretrpeli samo površinske povrede.

U trenutku napada ona je tražila mast za opekotine svoga muža, a kada je nastupila razorna eksplozija ona i beba sklonili su se u tunel. Bio je to još jedan čudan obrt sudbine. Da Jamaguči nije povređen u Hirošimi, njegova porodica bi možda bila ubijena u Nagasakiju.

Sledećih dana, dupla doza radijacije odnela je danak po Jamagučijevo zdravlje. Kosa mu je opala, rane na rukama je napala gangrena, a često je i povraćao.

Kada je japanski car Hirohito putem radija objavio kapitulaciju, Jamaguči je još uvek bio u skloništu sa ženom i detetom.

– Nisam imao nikakav osećaj povodom toga. Nije mi bilo ni žao ni drago. Bio sam ozbiljno bolestan. Imao sam groznicu, nisam gotovo ništa jeo, niti pio. Mislio sam da sam na putu umiranja – ispričao je ovaj jedinstveni čovek.

Za razliku od mnogih koji nisu uspeli da prežive radijaciju, Jamaguči se uspešno oporavio. Tokom okupacije radio je kao prevodilac za američke oružane snage, a zatim i kao učitelj sve dok nije nastavio svoju inženjersku karijeru u Micubišiju.

Tokom pedesetih godina prošlog veka on i njegova supruga dobili su još dve ćerke i nekako nastavili sa normalnim životom. Pisao je poeziju i tako lečio svoja neverovatno teška sećanja, a tek je početkom 2000-ih godina objavio memoare i postao deo anti-nuklearnog pokreta.

Jamaguči je imao priliku da govori u Ujedinjenim nacijama 2006. godine kada se raspravljalo o nuklearnom razoružavanju.

– Pošto sam dva puta doživeo atomsko bombardovanje i preživeo, moja je sudbina da razgovaram o tome – rekao je za govornicom.

Prema podacima koji se mogu naći, Jamaguči je jedna od 165 osobe koje su preživele oba nuklearna napada. Među njima su i dvojica kolega Akira Ivanaga, kao i Kunioši Sato. Jedan od malobrojnih je i Šigeioši Morimoto, proizvođač zmajeva, koji se u trenutku napada na Hirošimu nalazio svega pola milje od tačke eksplozije.

Jamaguči je preminuo 2010. godine, samo dva meseca pre svog 94-og rođendana.

Izvor: luftika.rs

Zoran Todorović
Zoran Todorović
Osnivač „Pokazivača“. Tvorac novakovanja. Čovek koji od života želi sve ili ništa, a trenutno živi negde između.