fbpx
spot_img

Svetlana Janković Mitić: Tamna energija univerzuma

„Šta je sa tobom?“, upita zabrinuto Novaka majka sledeće večeri. „Deluješ mi odsutno, kao da imaš neki veliki problem. Reci nam šta te muči, kome ćeš se poveriti, ako ne nama.“ „Sve je u redu, mama…samo sam malo umoran, znaš kako je u školi pred kraj godine.“ Kako da im kaže da svake noći ide u neverovatne avanture sa Posmatračima? I zapravo, ko su oni i odakle su? Ne bi roditelji to razumeli, sigurno bi pomislili da ima neku mentalnu bolest. Nije želeo ni u snu da im tako nešto priredi! Mučilo ga je i to što su mu prve noći Posmatrači rekli da će ga voditi kroz sedam sfera. Upravo je sedma noć kako su se upoznali. Osećao je tugu zbog mogućeg rastanka, ali je taj osećaj nadvladala ogromna radoznalost uz pitanje: Kuda će ga noćas odvesti?
Uhvatila ga je dremež dok je čekao, mada se povremeno trudio da bude u budnom stanju kako bi čuo dolazak Posmatrača. Prozor je bio širom otvoren, nebo vedro i prepuno zvezda. Zavese su se blago pomerale zbog strujanja vazduha i sve zajedno, davalo je utisak tajanstva i napetosti.
„Stigli smo…“, začu ih najzad u gluvo doba noći. “ Kuda idemo ovog puta i kakav me zadatak čeka?“, s nestrpljenjem ih upita Novak. “ Drago dete, znaš i sam da je ovo naša poslednja zajednička noćna avantura…mi smo do sada odlučivali kuda će se ići, imajući u vidu tvoju budućnost i budućnost sveta. Ovog puta odredi sam kuda ćemo, ali razmisli dobro šta bi to bilo.“ Nije se Novak mnogo premišljao:“ Nije to ni prošlost, ni budućnost! Želim da me vodite u vašu sferu…da saznam odakle dolazite, kako stvarno izgledate. Šta vi tamo sve imate, što naš svet nema.“ “ Očekivali smo da ćeš želeti u stari Egipat i doba faraona, ili pak da upoznaš još nekog velikana iz prošlosti“, odgovoriše mu pridošlice. “ Ali,ovo nam govori da nismo pogrešili kada smo te izabrali, jer očigledno razmišljaš o uzroku i značenju svega što ti se dešava ovih noći. Da bi ti bolje objasnili odakle smo, treba da znaš da naš svet ima dodirne tačke sa faraonima i piramidama… poznato ti je da su se oni pripremali za večni život nakon smrti u sazvežđu Sirijusa, gradeći piramide na takav način da su bile neka vrsta katapulta za njihovu dušu u tom pravcu. Tela su balzamovali jer su verovali u povratak.“ Novak je slušao ovo predavanje sa ogromnim zanimanjem. „Da to povežemo sa velikim Ajnštajnom, koji je posle mnogo vekova prvi shvatio da su materija i energija jedno isto – ne mogu nikada nestati, samo se preobražavaju u različite oblike. A definitivno, sva energija potiče iz univerzuma. Da li si čuo o najnovijem otkriću tamne materije i energije u dubini svemira, nešto za šta astronomi još nemaju objašnjenje?“ „Da,da,čitao sam o tome. Za sada pretpostavljaju da ta energija ima neke veze sa širenjem svemira…“ „Nagađa se svašta, ali to je naš svet, to smo mi! Nemamo fizička tela, energija smo koja misli i ima uticaja na sve što se dešava. Ne samo ljudi, već i pripadnici drugih vanzemaljskih civilizacija imaju svest, moć učenja i razmišljanja, znanje! Nakon fizičkog nestanka ( imaj u vidu da je u pitanju samo preobražaj u drugu energiju), ta svest koju možeš nazvati i duša, ako ti je tako shvatljivije, postaje deo tamne energije. Možeš li uopšte da zamisliš postojanje takve inteligencije , akumulirane tokom milenijuma?! Da nije nas, odavno bi sve otišlo u propast. Mi smo ti koji održavamo harmoniju sfera, posmatramo i reagujemo kada je to neophodno. Ima smrtonosnih pojava u vasioni, ali su još gori stvorovi koji su u stanju da unište svoju planetu ratovima…ili nemarom prema svemu što je bitno za opstanak živog sveta. To si već video u prethodnim sferama, pa idemo tamo gde želiš. Ali, ne očekuj da ćeš imati fizičko telo, toga nema kod nas!“ Novak zatim oseti da nešto u vidu lagane izmaglice izlazi iz njega. Još je uspeo da vidi sopstveno telo kako leži na krevetu. Shvatio je da je to materijalni deo njega, a da suštinu njegovog bića, njegovo JA – usisava jaka sila, odvodeći ga daleko u noć.
„U raju sam,“ zaključi dečak jer su ga preplavila osećanja sreće i beskrajne ljubavi…bio je okružen dragim osobama koje su obeležile njegovo rano detinjstvo, pa nije osećao nikakav strah. Zatim je video nešto neverovatno: Leonarda da Vinčija, Mikelanđela, Isaka Njutna i ponovo – Teslu! Ali, kada je pokušao da ih dodirne jer je još imao osećaj da poseduje čulo dodira, Posmatrači se nasmejaše, objašnjavajući mu da su to sve hologrami onoga što želi da vidi. “ Štaviše, u ovom trenutku si i ti hologram, trodimenzionalna predstava već viđenog. Zato je ovde svima nama prelepo jer živimo isključivo u željenom okruženju. Nema ratova, smrti, bolesti, siromaštva…ničega što vređa naša osećanja i dostojanstvo! Ovde je istinita i važna samo duhovna energija.“ Pokušavajući da shvati činjenice, Novak još upita: „Vlada li neko ovim svetom?“ „Niko…vladavinu kao pojam i neminovnost u običnom svetu,odavno smo prevazišli. Svima nama je jedino bitna harmonija sfera i opstanak svemira. Ne želimo da se univerzum uruši i pretvori u jednu tačku. U tom slučaju bi proteklo još nebrojeno milenijuma do ponovnog Velikog praska… Idemo sada nazad, ovo čemu si sada prisustvovao je sasvim dovoljno. Vraćamo te u tvoje doba. Za par dana mislićeš da si ova putovanja sa nama sanjao zbog uticaja SF romana koje voliš da čitaš. Ali, kad odrasteš i obrazuješ se, kad dođe tvoje vreme i vreme svih onih koje smo pripremili – čovečanstvo će krenuti boljim putem u budućnost. Novi milenijum pripada vama!!!“

Kraj

Svetlana Mitić
Svetlana Mitić
Rođena 1955.godine u Beogradu. Sticajem okolnosti, detinjstvo i mladost provela u Prizrenu, na Kosovu i Metohiji. Nakon završene gimnazije, diplomirala na Filozofskom fakultetu u Prištini, odsek - Jugoslovenska književnost i srpski jezik. Uglavnom je radila u svojoj struci kao profesor književnosti, sve do odlaska u penziju. Još kao student se iskazala na književnom planu, pišući pesme, eseje, pripovetke i druge kraće forme. Intenzivno se bavi stvaralaštvom na tom planu od 2014.godine kada je, iz ljubavi prema najmlađima, počela da piše priče i pesme za decu, sa akcentom na univerzalnim poukama o dobroti, skromnosti, ljubavi, međusobnom poštovanju i prijateljstvu. Osim priča i pesama za decu i odrasle, i dalje piše eseje, prikaze i recenzije. Veoma uspešno sarađuje sa el. časopisima "Pokazivač" i "Kraljevskim novinama", a njena "Pesma za Aleksu" protiv nasilja u školama, izazvala je veliku pažnju šire javnosti i štampe. Takođe je zastupljena u mnogim zbornicima savremene srpske poezije.