fbpx
spot_img

Svetlana Mitić: Vremena

Ne volim perfekat
bez obzira što mu naziv
liči na pridev – perfektno!
Zato što upućuje na nešto
što je BILO i što se
nikada vratiti neće!

Ne volim ni futur,
nervira me ono: ću – ćeš – će!
Zato što upućuje na želje,
planove i fikcije,
na ono što može biti,
a možda i neće!

Volim prezent,
(uzgred, asocira na poklon),
jer to je ono što radim SADA:
dišem,
volim,
pišem,
govorim,
gledam,
postojim.

Kada razmislim i jeste poklon!
Svaki trenutak ovog neprocenjivog
SADA i DANAS
sa osobama bliskim i dragim,
iako se ti trenuci mrve,
blistaju i gase se,
kao vilinski prah…

Zašto patiti i misliti na
lepotu i tuge umrlog JUČE,
ili neizvesno SUTRA koje
u sebi nosi samo jednu
IZVESNOST – poslednji dah!

Autor: Svetlana Mitić

Svetlana Mitić
Svetlana Mitić
Rođena 1955.godine u Beogradu. Sticajem okolnosti, detinjstvo i mladost provela u Prizrenu, na Kosovu i Metohiji. Nakon završene gimnazije, diplomirala na Filozofskom fakultetu u Prištini, odsek - Jugoslovenska književnost i srpski jezik. Uglavnom je radila u svojoj struci kao profesor književnosti, sve do odlaska u penziju. Još kao student se iskazala na književnom planu, pišući pesme, eseje, pripovetke i druge kraće forme. Intenzivno se bavi stvaralaštvom na tom planu od 2014.godine kada je, iz ljubavi prema najmlađima, počela da piše priče i pesme za decu, sa akcentom na univerzalnim poukama o dobroti, skromnosti, ljubavi, međusobnom poštovanju i prijateljstvu. Osim priča i pesama za decu i odrasle, i dalje piše eseje, prikaze i recenzije. Veoma uspešno sarađuje sa el. časopisima "Pokazivač" i "Kraljevskim novinama", a njena "Pesma za Aleksu" protiv nasilja u školama, izazvala je veliku pažnju šire javnosti i štampe. Takođe je zastupljena u mnogim zbornicima savremene srpske poezije.