fbpx

Tebi što pjesmu u meni rodi!

Hvala ti Gospode što mu dariva

ljubav i milost što ga je vodila

njegovoj Ulici kamenih kuća

cesti gdje ga je majka rodila…

 

Hvala ti Bože što mu povjeri

da ovjekovječi naše starine…

naše hramove i naša zvona

hvala za priče što ih ispisa,

priiču…

što me u prošlost predaka vodi

Hvala ti Bože što ga odabra

Da pjesmu u meni rodi.

 

Hvala ti Svevišnji s nebeskog trona

za njegov zapis – pečat vremena,

od zaborava što ote priču o zavičaju,

oslika bajne Bilećke zore,

podjeli s nama mladalačke noći

Uz Trebišnjicu što nekad žubore…

 

 

Ljepote su tajnom božijom uvijene

baš kao tvoja Bilećka jutra..

kroz sjećanja tvoja dušu mi ugriju

istine stare životne slike snene,

naša prošlost i sadašnjost i naša jutra

uz čestitost tvoju što dušu opija…

 

Hvala ti Bože tebi se molimo…

svi smo na zemlji prolazni gosti,

svi se pečemo na šivotnom žaru

i Tebi se molimo kad nam sreću daješ

i kad nam istrgneš najdraži list

na našem životnom kalendaru.

 

Zdravka Babić
Zdravka Babić
Zdravka Babić (Bileća) Republika Srpska. Sve moje pjesme su moje odbjegle srne, nastaju same i često me iznenade sadržajem i oblikom , otmu se iz pera, i uvijek bez doručka, odu svojim putem… hodaju bose...i uvijek ostane žal za onim što nisam uspjelela reći al’ i pamćenje na vatru koja me grijala dok sam ih pisala.