fbpx
spot_img

Tisina

onaportal.com
onaportal.com

Oktobar rani
Kestenje kruni
I dan na škrtom
Suncu dogoreva,
Na žici vrane
Kao na struni,
O, kako tuga
u meni peva.

Dva mala ploda
Život kotrlja
I ćutnja guta
Bol našeg pada,
Suza iznutra
U oko srlja,
O, kako tuga
U meni vlada.

Pakujem kofer
Prepun praznine,
Ko prosjak što mrvu
Ljubavi prosi.
I krećem na put
Večne tišine
Sa tugom koja me
U noć nosi.

Prethodni tekst
Sledeći tekst
Tode Nikoletić
Tode Nikoletić
Ko sam zapravo ja? Pesnik? Sanjar? Putopisac? Snohvatač? Mali svitac čiji sjaj obasjava one koji vole, one koji rastu do deteta, One koji imaju krila da lete u bezgranično, i oči da vide beskonačno. Ili sam možda mornar bez mora, i gusar bez broda. Nešto kao Petar Pan nasukan u ravnici Panonije. Ko zna!? Verovatno sam kralj bez kraljevstva, Princ bez mača. Obućar koji popravlja svet. Marioneta čije konce pokreće zvezda. Pastir koji skuplja mirise šume u frulu I pretvara ih u zvuke. Možda sam… Možda sam… Biće ipak da sam samo obično DETE.