Čarobno je volim reći,
Ako kloneš da osnaži,
Kaži nežno pa usreći
Nekog ko je sada traži.
Šapni je na uvo meko,
Pa pošalji preko neba,
Možda sada pati neko,
A ta reč mu samo treba.
Sastavi je od pet slova,
Daj joj krila plave laste,
Pozajmi joj mrvu snova
I videćeš ljubav raste.
I shvatićeš zašto vredi
I zašto te verno prati,
Kad zatreba jednom tebi
I kad ti se lepa vrati.
Čarobno je volim reći,
Probaj odmah, to ne boli.
Veruj da ćeš njome steći
Nekog da te uvek voli.
![usne srce](https://www.pokazivac.com/wp-content/uploads/2015/03/usne-srce.jpg)
Tode Nikoletić: Čarobno je volim reći
Prethodni tekst
Sledeći tekst
![Tode Nikoletić](https://www.pokazivac.com/wp-content/uploads/2014/11/251783_250697401626814_3323423_n-150x150.jpg)
Tode Nikoletić
Ko sam zapravo ja? Pesnik? Sanjar? Putopisac? Snohvatač?
Mali svitac čiji sjaj obasjava one koji vole, one koji rastu do deteta,
One koji imaju krila da lete u bezgranično, i oči da vide beskonačno.
Ili sam možda mornar bez mora, i gusar bez broda. Nešto kao Petar Pan
nasukan u ravnici Panonije. Ko zna!? Verovatno sam kralj bez kraljevstva,
Princ bez mača. Obućar koji popravlja svet. Marioneta čije konce pokreće zvezda. Pastir koji skuplja mirise šume u frulu I pretvara ih u zvuke. Možda sam… Možda sam…
Biće ipak da sam samo obično DETE.