fbpx
spot_img

Tode Nikoletić: Poslanica prvacima

Prvaci!
Vi koji danas
U školu stupate.
Vi, koji nas lepotom kupate.
Srećan vam početak novi.
Srećan vam prvi čas.
Neka vas nose snovi
Združene u klas
Od kikica i šiški.
Rastite puni znatiželje,
Ispružajte se do neba
I za koji pedalj još duže.
Budite ko moljci knjiški,
Ostvarite najveće želje,
Svetu najviše znanja treba.
Da zvezde lepše kruže.

Prvaci!
Vi koji danas prvi put
U klupe sedate.
I prvi put se bojažljivo gledate.
Dobrodošli međ knjige
I čarobnih slova stručić.
Neka vas prate slatke brige,
čitanje i prepisivanje.
Svako od vas je zlatni ključić
Kojim ćete otključavati dobrotu
I zaljubljivanje.

Srećna vam plovidba
Na brodu punom osmeha
I pupoljaka što cvetaju za sve
Koji vas danas prate u škole.
Razapnite bela jedra.
Upalite radost po plavom svodu
I neka vam lica budu vedra
Zbog onih koji vas neizmerno
I beskrajno vole.

Tode Nikoletić
Tode Nikoletić
Ko sam zapravo ja? Pesnik? Sanjar? Putopisac? Snohvatač? Mali svitac čiji sjaj obasjava one koji vole, one koji rastu do deteta, One koji imaju krila da lete u bezgranično, i oči da vide beskonačno. Ili sam možda mornar bez mora, i gusar bez broda. Nešto kao Petar Pan nasukan u ravnici Panonije. Ko zna!? Verovatno sam kralj bez kraljevstva, Princ bez mača. Obućar koji popravlja svet. Marioneta čije konce pokreće zvezda. Pastir koji skuplja mirise šume u frulu I pretvara ih u zvuke. Možda sam… Možda sam… Biće ipak da sam samo obično DETE.