fbpx
spot_img

TRENUTAK SAMOĆE, Dijana Uherek Stevanović

TRENUTAK SAMOĆE

Žurim, pritisnuta trenutkom samoće
radujem se pokretu pesme,
osluškujem srca kroz arije,
hor me glasovima opominje
– da sam budna
kao i sve one tajne uz sećanje
i 6. oktobar
kad jednako jesen tad
1600 – te
kao i sad
puzi uz sećanje.

Znam, publika čeka drugi čin,
a gde smo mi JAKOPO PERI?

Euridika, ne ume da čeka.

10367148_1024154917600339_2981594752302346866_n

Dijana Uherek Stevanović
Dijana Uherek Stevanović
U životu sam svašta pokušala da budem - čekajući da odrastem... Igrala sam se rečima, maljala uljem po platnu, svirala, zavijala, čuvala sreću drugih, gradila nadu sebi i učeći na greškama, konačno sam shvatila - da je život najveća umetnost kojom se čovečanstvo bavi, jer život mi je poklonjen, srce ogromno - ponekad nerazumno, stih i pokreti kistom su mi samouki, sve u meni je neobično, ali životim se, mada često ne znam - KO SAM...