fbpx
spot_img

Vjera Garović: Veče

Čuvaću lepši deo sebe
Za neka nova stvaranja
Treba mi u krošnji starog hrasta
Pronaći mlada nadanja.

Savijam prazne ruke kao grane
Grlim radosna sećanja
Ukorenjena u godinama
Ne dam se oluji vetrova.

Lepotu tražim u kori platana
Radost u lišću drhtave breze
A suva grana staroga hrasta
Svetošću rađanja, srce mi veže

Voda mi treba, da bude reda
Da omladim sebe i travu
Snovita reka kroz mene teče
Hrast na obali,  ja i veče.

Vjera Garović
Vjera Garović
Rođena je 1953. godine u Rožajama, a od 1961. živi u Zemunu. Završila je Veterinarski fakultet i postdiplomske studije. Radila je u PKB, a od 2012. je u penziji i piše poeziju. Objavila je dve knjige pesama, "Azbučnik duše" 2016. i "Dušoliki svetlopis" 2018. Pesme su joj objavljivane u više časopisa na srpskom jeziku(“Slovoslovlje”,“Centar akadamske reči KORSA”, ”Umetnički horizont”) i na ruskom u “Нервская формула- свежий взгляд”, i u antologiji “Моя сербская антология” Vladimira Babošina. Dobitnik je prve nagrade na manfestaciji “U susret svetskom danu poezije” u Beču 2016. godine. Pesme su prevođene na ruski jezik.