fbpx

Zakletva – deveta knjiga Radomira Puca Dragićevića

Zakletva – deveta knjiga Radomira Puca Dragićevića

Međunarodno udruženje književnih stvaralaca i umjetnika „Nekazano“ iz Bara objavilo je devetu knjigu poezije Radomira Puca Dragićevića koja se zove Zakletva. O “Zakletvi” i Dragićevićoj ljubavi prema Metohiji Labud N. Lončar, u ime izdavača,  napisao je kao predgovor ovog izdanja:

„Ove noći nek’zvijezde kleknu, na tragove krvi i  pepela“

Pjesmom o  Svetom pismu Radomir Puco Dragićević u svojim pjesmama počinje priču o stradanju naroda na Metohiji, ne krijući preživljeli bol za kućnim pragom, svojim najmilijima i njihovim izrovanim grobovima. O bolu koji još uvijek traje i trajaće. O bezumlju svetskih silnika u bespoštednom satiranju i satanizaciji jednog čitavog naroda, o njegovom protjerivanju sa vjekovnih ognjišta usput falsifikujući istoriju i krojeći neku novu istinu. NJihova lažna istina kod slobodoljubivih ljudi i žena kao što je Puco i njegovi prijatelji neće nikada zaživjeti. Puco na njemu samo svojstven način u svojim pjesmama ne krije ni Bol, ni LJubav, ni Nadu a sve u maniru starih narodnih pjesnika Kosovskog ciklusa. Onih koji su obeležili naše djetinjstvo i odrastanje. I koji su oblikovali našu misao. Pored svojih sličnih tragedija pjesnik pjeva o razorenim manastirima i svetinjama koje su prepuštene, pored svjetskih moćnika, na milost i nemilost onima koji pale manastire, iskopavaju grobove, ruše spomenike. Pored svega toga pjesnik vjeruje čvrsto u povratak na Metohiju i pobjedu istine.

U ovoj knjizi Puco nam se otkriva kao nježan otac i suprug, ne stideći se da opjeva i ljubav prema Ženi a to je ono što odavno nije primijećeno na našim prostorima kada je riječ o ovakvoj vrsti poezije. Puco krajnje nježno dijeli uspomenu na svoje najbliže, koji su ostali u Svetoj Metohijskoj zemlji, koji čekaju na Vaskrsenje i povratak svom Domu.

Posebno zadivljuje činjenica da Puco u svojoj knjizi ne zaboravlja svoje prijatelje koji na sličan način oplakuju Svetu zemlju. On po prvi put u svojoj knjizi unosi mišljenje svojih prijatelja i pjesnika o njegovoj poeziji i njegovom liku, dajući im na značaju i iskazujući poštovanje prema njihovom mišljenju. Te, mi, kao izdavači nijesmo ni željeli vršiti ispravke tih komenatara a koji su uglavnom komentari sa društvenih mreža. Ono što Puca čini dobrim i velikim čovjekom je baš to njegovo isticanje mišljenje prijatelja a ne sebe, što je danas rijetkost. Radomir Puco Dragićević je ovom knjigom dodao još jedan biser u Svetom Kosovsko – Metohijskom cilusu borbe za istinu i pravdu. Nadam se da će neke nove tj. mlade generacije moći iz Pucovogg kazivanja da sebi stvore ispravan put kao što već rade njegovi unuci.

A moj osvrt na ovu knjigu i dirljivu poruku Metohijskim stradalnicima kao uvjeravanje da nijesu zaludno stradali završavam pjesnikovim riječima:

 

„Srećna suza što vas noćas žali,

Srećna ruka, k’o ptica na grani,

Jer od svega, ostalo je samo,

Da vas mrtve moje slovo brani“

Radomir Puco Dragićević

Radomir Puco Dragićević, rođen 1947. god. U Banjici (Banja Ilidža) kod Peći, opština Istok u Metohiji. Osnovnu školu završio na Banji, gimnaziju u Istoku i Peći. Radio u „Kosmet – prevozu“ iz Peći a zatim u Zemljoradničkoj zadruzi u Dobruši. Prinudno izgnan iz svoje kuće sa ostalim srpskim porodicama iz Metohije sredinom juna 1999. godine.

Živi i aktivno piše u Budvi. Puco je počeo da piše pjesme u ranoj mladosti. Objavljivao je početkom sedamdesetih godina u lokalnom istočkom literarnom listu „Svetlost“. Član je međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika „Nekazano“ iz Bara.

Objavljene knjige: „Kosti greje zemlja Metohije“, „Metohijski bezgrobnici“, „Od pepela spomenici“, „Krvavi tragovi“, „Ubijeni pragovi“, „Metohijo sretni sina“, „Ne prati me sa suzama“ i „Pokrite me sa pepelom“.

Zoran Todorović
Zoran Todorović
Osnivač „Pokazivača“. Tvorac novakovanja. Čovek koji od života želi sve ili ništa, a trenutno živi negde između.