fbpx
spot_img

žika ranković: čuvar praznine

 

Stoj!

Stojim.

Odakle?

Odande.

A gde?

Tamo.

Gde si bio jutros ?

Na početku.

Čega?

Ničega.

Mnogo si ti vickast. Znaš!

Ujutru je uvek početak. Neko upali svetlo, neko odozgo, nama,  sa ove naše strane, a neko  ugasi svetlo onima tamo, što nisu sa naše strane. 

Tako svaki dan. Kad nama sa ove strane upale svetlo njima tamo ugase a kad njima njihovi upale nama ugase. Tako  je pola sveta u mraku, ne znaju gde su, a pola na svetlu, pod suncem koje ih greje i veseli su a znaju da će i njima uskoro, opet taj neko odozgo, da ugasi svetlo.

Al si se ti rasprdeo.  Ti si bre neki filozof, šta li? Aj priznaj! Gde si bio?

 Rekao sam ti već. Nigde.

Šta si radio?

Ništa. Idem ja.

Stoj!

Stojim.

Priznaj  sad lepo ki čovek. De si bio?

Brao sam.

Šta!?  Brao?

Jeste.

Pa šta si brao i jesi li obrao?

Jesam.

Štao si obrao?

Zelen bostan.

Ti mene zezaš?

Pomalo.

Jel znaš koj sam bre ja?

Ko?

Stražar bre sunce ti tvoje ne poljubim.

Pa koga čuvaš leba ti.

Pa narod bre.  Tebe. Čuvam ova vrata.

Što?

Pa da neko ne izađe.

A to. Zanimljivo. Odakle da ne izađe.

Pa odavde, od nas. Nemoj se praviš blesav. Važan je svaki pojedinac.

U pravu si.

Vidiš kake su mi oči. Sve mi popucalo.

Šta?

Pa ovo, u oči. Kapilari.

Pa jes bre. Tek sada vidim. Krvave ti oči.

Valjda što ne spavam, što sam na oprezu, čuvam.

E, idem ja.

A gde ćeš?

Vraćamo se u budućnost. Danas su nam saopštili. Mi građani treba da budemo srećni i spremni.

Zarad čega bre.

Pa zbog povratka u budućnost.

U leba ti, pa men ovde na straži to nisu javili a i televizor mi se pokvario. Mogu ja sa tobom?

Pa ko će da bude na straži, da bude budan. Da nas sve čuva.

Ma šta to ima veze. Vidiš da smo jaki ko zemlja. A kako napredujete?  Mislim kuda  i kako. Kaka je logistika?

Odlazimo lagano, organizovano.

Pa kako. Organizovano? Šta ti to znači?

Zna se. Tri po tri. Ti ostani tu sačekaj. Ne možeš sam u budućnost.

Pa evo ti i ja već dva. Fali nam još jedan.

E pa taj ti je najvažniji. Taj jedan. Ostali bez njega stoje u mestu.

A  ti si  sam.

Mene već čekaju. Ti me samo zadržavaš na putu ka budućnosti.

Znači i men će da jave kad da napustim kotu.

 Oće. Doći će ekipica i povešće te tamo.

Gde?

E to ne znam.

Pa šta znaš bre?

Ništa.

Ti bre  stalno zezaš.

Pomalo.

A ostali? Jel oni znaju gde se ide u tu budućnos?

Neki znaju neki ne znaju. Aj uzdravlje.

E!

A?

Imaš jednu cigaru?

Nemoj da pušiš na straži.

Što? Ionako nema nigde nikog. Crko od dosade.

Dobro evo ti.

E!

A?

Kaće se smrkne?

Nama se odavno smrklo a vama čuvarima će uskoro.

Dobro je. Da i mi malo odmorimo dušu. I bre! Ne pita te. Jel ima još nešto novo?

Pa ima, svaki dan ima nešto.

Pa jes, i ja sam glup pa pitam. A šta ima?

Pa svaki dan je nekima prvi a nekima poslednji.

Najbolja sredinica he he.

Najbolja. Ima još nešto.

Šta leba ti?

Jutros nam stigo cirkus MEDRANO.

I što ja to volim. Blago vama. Samo da mi pristigne smena i ete me kod vas. Ima se provodimo. A jel imaju slonovi u taj cirkus?

Ima životinja kaki oćeš.

I slonova?

Naravno. Ima i majmuna. Tri majmuna. Sve što im kažeš rade. Umeju da imitiraju i ljude.

Ma šta kažeš?!  Isti ljudi?

Ma jok samo umeju da ih imitiraju.

Pa bre ta trojica su mnooogo poznati.

Vidiš da si i ti čuo. Zovu ih „Vesela družina“.

I šta kažeš. Isti ljudi.

Iz daljine. Ne znam kakvi su kad im se približiš.

Is što bi ja voleo to da vidim.  Slonove i majmune i akrobacije. Pa nek crknem tili čas.

Videćeš, čim ti stigne smena.

Jel kolko će da bidnu tu?

Ko? Cirkus?

Pa jeste. Oni.

Ne brini. Do nove godine sigurno.

Opaaalac, dobro je. Dotle će valjda da me smene pa i ja da dođem kod vas.

Valjda. Ako budeš imao sreće. Nikad se ne zna. Ti si važan.

Ja!?

Pa čuvar si. Straža brale. Nije mala stvar.

Pa jeste. Čuvam ulaz a i izlaz. Zavisi dal dolaziš il odlaziš. He, he, he.  A sve više čuvam izlaz.

Kad mnogo navale ja taktiziram. Neću da se svađam sa narodom.

Pa koja ti je taktika?

Kažem im: Di ste navalili, jeste slepi,  zar ne vidite da ovde nema izlaza. Hi, hi, hi.

Paaa jeste. Odoh  i ja.

I ti?

I ja.

E!

A?

Pošalji mi nekog.

Koga pa sad.

Da mi popravi ovaj televizor vidš da sam na straži a totalno sam neinformisan.

Ne brini. Bićeš obavešten. Na vreme.

Obećavaš?

Naravno.

Znam. Obećanje ludom radovanje. Ko na izborima.

Ne brini. Ja  sve što obećam ispunjavam.

E jesi čovek.

Ako ti tako kažeš.

Ovo bre počelo da se smrkava.

Samo što nije.

Pa požuri, da te ne uvati noć.

Tamo gde mi idemo je stalno leto, dan i greje sunce.

Pa de to leba ti?

Reko sam ti, ali ti niti vidiš niti čuješ.

Reci mi još jedanput ako si čovek.

Pa u budućnost bre.

Jes bre. Reko si mi a ja… eto vidiš kako se čovek deformiše i izgubi kad mu ne radi televizor.

Vidimo se uskoro.

Gde?

U cirkusu, velikom cirkusu.

Ako bog da. Jel „Medrano“?

Vidiš. Već si informisaniji. „Medrano“.

E fala ti. Otvori mi oči.

Nema na čemu.

Vidi boga ti al se brzo smrkava.

Ne brini sutra će opet da nam upale svetlo.

Ko?

Zna se?

Ja ne znam.

Ja ću da ti javim.

Jesi čovek svaka ti častE!

A?

Ne pita te, kako se zoveš?

Ne čujem.

KAKO SE ZOVEŠ?

A to. Sutra ću da ti javim.

Jel ,malo sutra. Kad svane?

Da! Aj uzdravlje.

Uzdravlje. I požuri. Vidiš da je već zacrnelo.

 

 

 

Žika Ranković
Žika Ranković
Više godina aktivno učestvuje u javnom životu Srbije u oblasti umetnosti, kulture i informisanja. Organizator je i učesnik velikog broja kultrunih i medijskih manifestacija. Tekstovi su mu objavljivani u elektronskim i štampanim medijima širom sveta. Član je Udruženja dramskih pisaca Srbije i UNS-a.