fbpx

Zimska sonata

 

Uvuci mi se pod kožu bez dodira
uvuci mi se u zjenice neka te pričaju
uvuci mi se u usne tobom da blistaju
i u ruke dušo – one te slikaju.

Pusti da te pričam kao što rijeke pričaju
mekoćom šuškanja lišća u žuboru
pusti da te pričam za sve neispričano
dobro, nježno, tiho u životu nedosanjano..

u mom srce pronađi mjesto
da diše tobom postojanje
diši za me kad dani su kiše puni
i svraćaju strah i tame…

Pod kožom mi pjevaj glasom ptice
budi onaj drugi dio mene što nedostaje
ne tražim odveć, sve same su slike
snova sni – moje postojanje

A meni odveć san taj znači što pokreće
hrani stanice ovog umornog srca
u oči vraća blistanje sreće
dijeli me zanosom – od potonuća.

klavir

Prethodni tekstDa li ste znali: Pluton II
Sledeći tekstVetrovitka
Nada Vučičić
Nada Vučičić
Rođena 1949. godine u Splitu gdje živi i stvara i sada. Slika, piše poeziju, lirsku prozu a okušava se i u kratkoj priči. Samostalne zbirke "Poezija riječi i boje", "Dok te sanjam", Zajednička zbirka"Stihom ispisujem dušu". Pjesme su joj objavljene i u međunarodnim zbirkama. Ilustratorica je nekoliko naslovnica zbirki drugih pjesnika.